Prati nas

Povjerljivo

Druga violina

Razočarana: Za drugu baku prostiru crveni tepih, mene ignoriraju

Preselila se stotinama kilometara kako bi bila bliže unucima, no ubrzo je shvatila da druga baka i dalje uživa svu pažnju obitelji. I dalje se osjeća poput autsajderice.

Objavljeno

|

Autor

Zamišljena starija žena stoji ispred kuće, a u pozadini se igraju djeca.
ilustracija: S. Bura/mj

Očekivanja su jedno, a stvarnost često nešto posve drugo. Pokazuje to pismo razočarane bake koja je zamišljala mirniju i sretniju starost, no život ju je iznenadio. Svoje iskustvo podijelila je sa životnom savjetnicom Abigail Van Buren čije savjete prate milijuni čitatelja diljem svijeta.

“Napravila sam strašnu pogrešku preselivši se s jedne strane države na drugu, a sve kako bih bila što bliže unucima”, piše ova baka pa dodaje: “Oduvijek sam primjećivala da se moj sin i snaha prema drugoj baki i djedu odnose bolje. Za roditelje moje snahe uvijek prostiru crveni tepih. S njima dogovaraju izlete, slikaju se i objavljuju te posebne trenutke na Facebooku.”

Nju pak, kaže autorica pisma, nitko ne slika dok provodi vrijeme s unucima. Dapače, to je vrijeme ograničeno, budući da ih snaha stalno požuruje na neke druge aktivnosti. “Kao da želi da njezini roditelji budu jedini koji imaju poseban odnos s unucima”, dodaje.

oglas

“Svaki dan mi je muka u želucu. Ranije nisam mogla uzimati slobodne dane na poslu da putujem u posjete kao drugi djed i baka pa sam mnogo toga propustila. Mislila sam da ću se, preseljenjem ovamo, prestati osjećati kao autsajder s vlastitim unucima. Sama sam i još uvijek radim. Iako sam okrenula život naglavce da bih bila s njima, smatrala sam da je to žrtva vrijedna radosti koju donosi veće sudjelovanje u životu unuka. Ali nije se mnogo promijenilo”, zaključuje ova baka koja samu sebe naziva autsajdericom.

Je li preseljenje bilo dogovorno?

Abigail Van Buren, kao i uvijek, nudi svoje viđenje stvari pa kaže: “Onaj osjećaj mučnine koji opisujete možda je tjeskoba. O tome biste trebali razgovarati sa svojim sinom.”

“Prije nego što išta prosudim, bilo bi korisno znati jeste li sa sinom i snahom razgovarali o svom mogućem preseljenju? Jeste li čuli što oni misle o tome? Ili ste im jednostavno priopćili da dolazite? Ako su pozdravili tu ideju, ali vas nisu uključili u svoje živote, sram ih bilo”, odgovara savjetnica.

“Obiteljsko savjetovanje moglo bi pomoći izgladiti situaciju ako budu voljni. Ako ne budu, a vi ne uspijete stvoriti odnos kakav želite sa svojim unucima, razmislite o još jednom preseljenju. Preselite se negdje gdje ste dobrodošli i gdje se nećete osjećati tako izolirano”, stoji u odgovoru Abigail Van Buren.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP