Nakon što smo objavili priču gospođe Dijane koja je iskreno progovorila o tome da radi na pola radnog vremena jer s mirovinom ne uspijeva pokriti sve troškove koji se ukupno penju na 1.800 eura, primili smo bezbroj komentara. Dok su rijetki čitatelji izrazili razumijevanje, drugi su je, nažalost, napali zbog njezina načina života.
Upravo zbog toga javila nam se umirovljenica Slavica koja kaže da i sama u mirovini troši više od 2.000 eura mjesečno i da to nije nikakav luksuz, nego tek normalan život.
“Željela bih se nadovezati na priču gospođe Dijane koju su vaši čitatelji, nažalost, bez razloga napali. Ružno je kad se netko obruši na osobu koja je samo iskreno podijelila svoju svakodnevicu, bez da je pokuša razumjeti. To je bolest današnjeg vremena. Svatko misli da na Facebook mora izlajati sve što mu tog trenutka padne na pamet, a da ni ne čuje drugu stranu. Ljudi su postali okrutni i nepristojni”, kaže Slavica.
Dodaje da u mirovini troši više od gospođe Dijane, ali da i dalje ne misli da živi raskošno i luksuzno. “Dapače, uvjerena sam da živim normalno i bez pretjerivanja u troškovima. To što si priuštim knjigu ili odlazak na more ne znači da sam rastrošna. To samo znači da ne želim život svesti na puko preživljavanje”, govori. No kako joj to polazi za rukom? Slavica nudi detaljnu računicu.
“Moja mirovina iznosi oko 700 eura. Imam staru roditeljsku kuću u koju sam godinama ulagala i održavala je pa mi se sada to ulaganje vraća: iznajmljujem je mladom bračnom paru s dvoje djece za skromnih 500 eura. Uz to, radim pola radnog vremena i mjesečno zaradim još oko 900 eura”, analizira svoje prihode.
Odustala je od vrta
Osvrnula se i na umirovljenice koje joj savjetuju okretanje vrtu, uzgoju peradi i vlastite hrane. “I sama sam bila zaluđena tim idejama, kopala sam, naručivala sjeme i sadnice, ali sam shvatila da mi se daleko više isplati raditi i zaraditi. Danas imam samo jednu gredicu salate, malo luka, rajčice i grincajg, tek toliko da mi je pri ruci kad nešto zatreba. Lakše mi je zaraditi novac i kupiti, nego po cijele dane kriviti leđa i strahovati hoće li mi tuča ili štetnici uništiti trud. To je bio dobar izbor. Jasno, nema svatko taj izbor.”
Kultura i zabava nas čine ljudima
No na što umirovljenica Slavica troši novac? “Prvenstveno na sebe, na ono što me održava i veseli. Volim knjige i naručujem ih iz cijelog svijeta. Čekam da mi poštar donese jednu monografiju iz njemačkog Taschena za koju sam prošli tjedan skinula 100 eura s kartice. To me baš jako veseli. Nekom je smiješno, ali volim lijepe knjige. Plaćam internet, A1 paket televizijskih kanala, Netflix i nekoliko pretplata na portale jer volim kvalitetne serije i tekstove. Čovjeku treba i duhovna hrana.”
Slavica si i dva puta godišnje priušti kratki odmor u unutrašnjosti Istre. “Povremeno odem i u restoran s prijateljima; uvijek biramo mjesta s dobrom hranom po dobroj cijeni. Društvo i razgovor jednako su mi važni kao i jelo.”
Odjeća, automobil i kućanski aparati nisu luksuz
“Odjeće kupujem malo, ali kupujem kvalitetne komade. Ne zanimaju me savjeti da nosim garderobu koja mi se desetljećima povlači po ormarima. Većinu toga sam spakirala i darovala. Živim danas i želim izgledati pristojno, uredno i moderno, u granicama dobrog ukusa. Frizura, povremeno kozmetičar i pediker, se podrazumijevaju jer je to njega, a ne luksuz”, nabraja.
No to joj nisu jedini troškovi. Ima i automobil koji redovito održava. “Ne želim nikoga moliti da me vozi kad mi nešto treba. Ulažem i u kuću u kojoj nakon smrti supruga sama živim, kupujem kućanske aparate koji mi štede vrijeme, a to vrijeme mogu provesti na puno bolji način. Naježim se kad vidim da i danas mnoge žene doživljavaju perilicu za posuđe kao luksuz. To jednostavno ne mogu razumjeti ni opravdati.”
“Sve to košta i kad podvučem crtu, mjesečni troškovi mi prijeđu 2.000 eura. Nekad si sve to nisam mogla priuštiti. Sada u mirovini trošim na sebe puno više nego što sam trošila dok sam radila i sretna sam da mogu”, zbraja Slavica.
“Možda će netko reći da je to raskoš, ali ja tvrdim da nije. To je jedan običan, normalan građanski život. Onakav kakav bi svatko trebao imati. Ono što nije normalno je siromaštvo”, zaključuje ova umirovljenica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
