Krštenje ili krizma bez svećenika? Zapravo, bez crkvenih ceremonija, a opet lijepo i svečano? Ono što je nezamislivo u samostalnoj Hrvatskoj, u Norveškoj je posve uobičajeno. Umjesto tradicionalnog crkvenog krštenja, krizme, vjenčanja ili pogreba, Norvežani sve češće biraju humanističke ceremonije; ceremonije koje slave ključne trenutke u životu osobe, od rođenja do smrti, ali bez religijskih elemenata i konotacija.
Naime, humanizam je filozofski i etički svjetonazor koji naglašava osobu odgovornost; kako za sebe, tako i za društvo. Uz to promiče solidarnost među svim ljudima, slobodu, uključivost i unaprjeđenje društva kroz učenje, znanje i kritičko promišljanje.
I zato je organizator humanističkih imenovanja djeteta, popularnih “humanističkih krštenja”, potvrda, vjenčanja i posljednjih ispraćaja Norveško humanističko društvo (Human-Etisk Forbund, HEF). Riječ je o organizaciji koja djeluje još od 1956. godine i danas broji više od 100.000 članova. HEF-ove usluge sve su traženije, a mnogima su postale potpuno prirodan i društveno prihvaćen izbor.
Krštenje bez svećenika i svete vode
Prvi važan trenutak u životu djeteta obilježava se humanističkim imenovanjem. Obred je to koji po formi podsjeća na krštenje, ali bez religijskih elemenata. Roditelji djetetu daju ime, pred obitelji i prijateljima govore o ljubavi, odgovornosti i roditeljstvu, a često biraju i kumove koji će biti posebna podrška djetetu.
Ceremonija se održava u kulturnim centrima ili gradskoj vijećnici, uz glazbu, govore i simbolički čin davanja imena. Godišnje se ovakvih obreda održi više od 2.000, a interes neprestano raste.
Krizma kao ispit etike i građanske odgovornosti
U dobi od 14 do 15 godina, mladi mogu odabrati humanističku ili građansku “krizmu”, alternativu tradicionalnoj crkvenoj krizmi. Umjesto vjeronauka, pohađaju tečaj o ljudskim pravima, demokraciji, osobnoj odgovornosti i etici. Program traje nekoliko mjeseci i završava svečanom ceremonijom s diplomom.
Oko petine norveških tinejdžera bira ovu opciju. U urbanim sredinama, poput Osla, brojke rastu i do četvrtine, pa se slobodno može govoriti o već duboko ukorijenjenoj praksi.
Ljubav pred svjedocima, ali ne pred oltarom
Norvežani se i vjenčavaju humanistički i to ne iz prosvjeda protiv religije, nego zato što im je to normalno. HEF-ovi vjenčani ceremonijari imaju zakonske ovlasti, a parovi biraju potpuno personalizirane obrede na lokacijama po želji; od planinskih vidika do obiteljskih vrtova.
U 2023. godini, više od 1.500 parova sklopilo je brak na ovaj način. Ceremonije su svečanije nego u općini, a osobnije od crkvenih. Glavna poruka je ljubav, sloboda i uzajamno poštovanje, ali bez crkvenih zavjeta.
I posljednji ispraćaj može biti humanistički
I na kraju života mnogi Norvežani ne žele svećenika. Umjesto toga, biraju humanistički pogreb, koji je sve više zastupljen; posebno među mlađim obiteljima koje organiziraju ispraćaj za roditelje ili partnere.
Obred vode učeni govornici, a uz pažljivo biranu glazbu, biografiju pokojnika, prisjećanja prijatelja i obitelji. Nema vjerskih rituala, ali ima puno emocija, poštovanja i zahvalnosti. Svake godine održi se više od 1.000 takvih pogreba, a broj raste sa svakom novom generacijom.
Razloga je više za porast popularnosti humanističkih ceremonija. Istina je da mnogi Norvežani više ne vjeruju u Boga, ali i dalje žele obilježiti važne životne trenutke. Drugima, čak i kada su religiozni, važno je da najvažniji trenuci u njihovim životima i životima njihove djece budu univerzalni i uključivi, a da ceremonije odražavaju njihove vrijednosti kao što su sloboda izbora, ravnopravnost i osobna odgovornost.
Uz to, kad je dijete već tinejdžer, često ima autonomiju u odabiru između humanističke ili crkvene potvrde. Poželi li kasnije primiti crkvene sakramente, to je zbog istinske želje za istima, a ne zbog tradicije ili roditeljske odluke.
Zbog svega toga u Norveškoj je potpuno društveno prihvaćeno slaviti i tugovati bez uplitanja Boga. Ili, kako to kažu u HEF-u: “Ne nudimo prazninu. Nudimo smisao bez dogme.”
