Umirovljenica Nadica iz Zagreba podijelila je s nama kolike joj je glavobolje zadala 16-godišnja unuka koja je inzistirala na čizmicama od 320 eura. Preračunato u staru valutu, to je 2.400 kuna, iznos s kojim se nekad moglo preživjeti mjesec. Naime, djeca nemaju razvijen osjećaj za novac ni vrijednost stvari koje im se sviđaju pa se roditelji, bake i djedovi dovijaju načinima kako im priuštiti ono za čim im srce čezne.
“Kad mi je kći došla u posjet i onako usput rekla da unuka želi čizmice za jesen od 320 eura, ostala sam bez riječi. Pa to je pravo malo bogatstvo! A ona ne želi čuti ni za jedne druge, kaže da će samo te nositi cijelu zimu i da joj ništa drugo ne treba, ni tenisice, ni jakna, ni išta”, kaže baka Nadica.
“Nedavno sam bila u gradu i prošla pokraj izloga. Vidjela sam prekrasnih čizmica za 60 eura pa i jeftinijih, ali unuka takve ni ne gleda. Njoj su se svidjele te jedne, i gotovo. Znaju djeca danas dobro što žele, ali ponekad se pitam gdje je ta granica između želje i razuma. Taj je par obuće sada očigledno u trendu i ona se povela za tim”, govori nadalje.
Uključila se cijela obitelj
“Na kraju sam rekla kćeri da ću joj pomoći i priložiti manji iznos za kupnju, da bi se potom tu uključio i moj suprug pa i druga moja kći. Malo po malo, skupilo se tih 320 eura. I sad se pitam, jesmo li svi zajedno pogriješili što smo popustili? Za taj novac mogla se obući cijela obitelj, a ne kupiti samo jedan par čizmica”, moralne su dileme ove bake.
Potom je istaknula da njezina mirovina od 512 eura jedva pokriva osnovne troškove. “Kći je samohrana majka i ima još i malog sina. Treba kupiti i bilježnice i školski pribor. Znam da joj je tih 320 eura jako puno, a opet je nekako našla način da se uklopi u tu priču. Pitam se je li to pritisak današnjeg vremena ili samo naša slabost da popustimo mladima”, naglasila je u razgovoru.
Novac ne kupuje sreću
Kad se sjeti starih vremena, dodaje potom, ne sjeća se da su djeca toliko izvoljevala. “Znali su što možemo, a što ne možemo. I svejedno su bili zadovoljni, nikada im ništa nije falilo. Danas kao da je drukčije, djeca žele baš ono što su vidjela na reklami i vršnjacima i ne pristaju na kompromis.”
“Najviše se bojim da ni s tim skupim čizmicama neće biti dugo sretna. Proći će sezona, doći će nova moda, a novaca uvijek fali. A ja se opet pitam, jesmo li krivi mi sami, plaće, male penzije ili samo vrijeme u kojem živimo?” zaključila je naš razgovor.
Jeste li se našli u ovakvoj situaciji i kako ste postupili?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
