Razlozi prekida kontakta s djecom često mogu biti nevjerojatno banalni, a istovremeno emocionalno razorni. Iza ovakvih odluka najčešće stoje razvodi, nesuglasice oko imovine, sram zbog lošijih financijskih prilika pa čak i nezadovoljstvo izgledom roditelja. Razloge koji su ih razdvojili od odrasle djece roditelji otkrivaju u potresnim ispovijestima na platformi Quora.
Sin se nije javio 21 godinu
Uz imovinu, razvodi su najčešći kamen spoticanja između djece i roditelja. O tome piše i nesretni otac koji je naglasio da mu ni sudska presuda nije pomogla kod osvetničkih odluka njegove bivše žene. “Supruga je 80-ih praktički otela našeg trogodišnjeg sina i preselila se k roditeljima na drugi kraj zemlje. Iako sam uspio dobiti zajedničko skrbništvo, činila je sve da mi oteža susrete s njim. Alimentaciju sam plaćao gotovo 16 godina, više od 200 tisuća eura jer sam dobro zarađivao, što očito ništa ne vrijedi.”
“Nakon godina sudskih borbi da mi omogući više susreta s djetetom, odustao sam jer su bol i stalna patnja bili preteški. Tada je imao 14 godina i više se nismo vidjeli. Danas mu je 35, oženjen je i ima dvoje djece, moje unuke. Preko nećakinje, koja mu je prijateljica na Facebooku, pratim što se događa. Očito ne želi upoznati moju stranu obitelji niti imati išta sa mnom. Vjerujte mi, nisam konfliktan, normalan sam čovjek i moja su mu vrata otvorena. On je moje jedino dijete, ali i moj križ.”
Kći je prekrižila oca zbog imovine
Kako je došlo do razdora između njega i djeteta, opisao je još jedan otac. “Nakon što je riješena imovina mojih roditelja, kćeri sam dao stvari moje majke, njezine bake, uglavnom nakit i sitnice. Tada je prekinula svaki kontakt sa mnom, a prošlo je već šest godina. Naravno, jer joj nisam odmah sve prepisao. Saznao sam slučajno da se udala prije dvije godine.”
“Svu ću imovinu ostaviti unucima. Kći neće moći pristupiti tom fondu, a oni će ga moći koristiti tek kad napune 25 godina. Iznimka su fakultet ili liječničke potrebe, ali tada novac ide izravno institucijama. Kći je imala izbor, ali me izbacila iz života, dok unuci nisu imali izbora i neću ih kažnjavati zbog odluke njihove majke. Ako nema vremena za mene, ne mora se boriti za moju imovinu. Volim svoju kćer, ali neću dopustiti da me ne poštuje i pritom bilo što očekuje od mene nakon moje smrti.”
Žalovanje za živim djetetom
I jedna majka, kaže, trpi otkako je napustila toksičan brak. “Razvod 2005. godine bio je početak svega. Moj sin je tada imao 12 godina, a sada ima 29. Ništa ne mogu učiniti, nedostupan je. Duže je izvan mog života nego što je u njemu bio. I dalje sam mu majka, a osjećaj je poput dubokog žalovanja za djetetom koje je živo i zdravo. Moj bivši je narcisoidan i vješt manipulator, godinama mu je šaptao da me ne mora slušati, potkopavao me pri svakoj prilici, a sin, kao dječak, vjerovao je svemu jer nije znao preispitivati.”
“Nisam ni shvaćala što se događa dok nije bilo prekasno. Bila sam prezauzeta gašenjem požara u financijama i lošem braku. Ni sanjala nisam da ću imati dvoje prekrasne djece, a da ću propustiti život jednog od njih. Ovdje sam, ako ikad bude spreman. Nemam njegov broj mobitela, ne znam ni adresu da mu pošaljem rođendansku čestitku. Uvjerenа sam da ga je otac teško obmanuo. Nije normalno otuđiti dijete od majke zato što nije htjela ostati u lošem braku. A ovako sam kažnjena zbog toga što sam odlučila otići”, iskrena je ova majka.
Kći je zvala kad je nešto trebala
Kako je godinama trpio i gledao kako mu kći pokazuje osobine koje nisu u skladu s vrijednostima prema kojima ju je odgajao, ispričao je još jedan otac. U ovom slučaju on je bio taj koji se prestao truditi. “Možda će zvučat bešćutno, ali moja kći je postajala sve drskija i nepristojnija. Znale bi proći po dvije godine da mi se ne javi, a onda bi preko prodavača automobila tražila da potpišem kredit za njezin novi auto, bez da sa mnom o tome razgovara. Krala je od svojih baka i djedova. Kad sam je slučajno sreo, izravno sam je pitao zašto me prezire i što sam joj ikad učinio jer iskreno ne znam. Samo je zurila u mene bez odgovora.”
“Vidio sam da nemam na čemu graditi naš odnos i odlučio sam prestati trošiti život na nešto što ne mogu popraviti. Imam još troje djece i nitko od njih nije takav. Vrata su i njoj otvorena, ako ikad poželi iskren razgovor. Ako sam učinio nešto strašno, neka mi kaže, ispričat ću se. Ali život je prekratak da bih ga gubio na vječno nesretne ljude. Bili oni rodbina ili ne, imam pametnijih stvari za raditi. Sretniji sam otkako ne patim zbog nje. Želim joj sretan život, a to je nešto što sama mora ostvariti, kao i svatko od nas.”
Kći kao žrtva nadmetanja u braku
I za kraj prenosimo ispovijest kakvima sve češće svjedočimo oko sebe. “Već preko 8 godina starija kći se pravi da ne postojim. Tako mi se suprug osvetio preko kćeri jer mi nikada nije oprostio strašan ‘zločin’ što sam ga ostavila, njegovu tiraniju i zlostavljanje, i pobjegla iz razornog braka.”
“Prije nekoliko godina srela sam ga u trgovini i izmijenili smo nekoliko besmislenih rečenica. Spomenula sam kako mi nedostaje kći, ali i da poštujem njezinu odluku jer je odrasla osoba. Tada nisam mogla ne primijetiti njegov podli podsmijeh. Tipičan narcis, uvjeren da je pobijedio, kao da je riječ o natjecanju. No zapravo, jedina žrtva u svemu je naša kći. Otpustiti je bilo je bolno, a tuga golema, pa ipak će joj moja vrata uvijek biti otvorena. Volim je i žalim je, to je sve što mogu”, napisala je ova ranjena majka.
Živite li u slozi s djecom, ili su i vas snašli problemi? Pišite nam o svojim iskustvima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
