Bivši stolar i građevinac Vince Scidone (90) iz Oklahome danas radi kao kuhar jednostavnih jela za van u lancu trgovina. Na povratak u svijet rada natjerali su ga financijski problemi u koje je upao kad se prije tri godine drugi put oženio, o čemu govori za Business Insider.
“Odgojen sam u obitelji u kojoj se puno radilo. Nitko nije radio osmosatne poslove; radili su kad god su smatrali da treba, ponekad i po 10 do 12 sati dnevno. Otac je bio izvođač radova i od njega sam naučio građevinski posao. Počeo sam ga pratiti na poslovima kad sam imao sedam ili osam godina. Kasnije me školovao za stolara, a preminuo je dok sam još bio u srednjoj školi”, započeo je Scidone svoju ispovijest.
“Nakon srednje bio sam u marincima, a potom sam se zaposlio kao stolar kod jednog izvođača koji me plaćao dolar i pol po satu, što je tada bila dobro. Budući da sam bio vješt, ubrzo sam napredovao do nadzornika i 20 godina radio na komercijalnim i stambenim projektima. Posljednja dva desetljeća do mirovine bio sam sindikalni predstavnik i zastupao 12.000 ljudi, pregovarajući za svaki ugovor, mirovine, zdravstveno osiguranje i socijalne beneficije.”
Odgovoran život
Tijekom karijere, ističe, nikad nije živio raskalašeno. “Sve je išlo na kupnju kuće, uređenje i svakodnevne troškove. Ne žalim zbog načina na koji sam živio ili upravljao novcem. Uvijek sam bio svjestan koliko imam na računu, kao i dugova banci ili prema bilo kome.”
“Kad sam otišao u mirovinu, bio sam u braku s prvom suprugom, koja se umirovila prije mene. Preselili smo se u Missouri, a zatim na Floridu gdje smo živjeli 13 godina i gdje sam aktivno igrao golf i bio aktivan u župi. Kad se ona ozbiljno razboljela vratili smo se kući u Oklahomu i tu sam ostao i nakon njezine smrti. U crkvi sam ubrzo upoznao Deborah, također udovicu. Ljubav smo prije tri godine okrunili brakom”, ispričao je Scidone.
Financijske pogreške
U godini od vjenčanja financijski su zaglibili. “Već smo imali kuću u Oklahomi, ali odlučili smo kupiti novu. Kad smo se vjenčali, na računu smo imali 50.000 dolara, no u tri godine sve smo potrošili na predujam za kuću, opremanje i druge troškove. Zadužili smo se i na kreditnoj kartici pa smo je morali hitno otplatiti da nas ne unište kamate.”
“Moja mirovina, koju primam još od 1998. godine, više ne pokriva današnje troškove. Ukupni prihod prošle godine bio nam je 104.000 dolara, uključujući 997 dolara mjesečno koje Deborah prima od socijalnog osiguranja. Samo za osnovne troškove, dakle komunalije, lijekove, rate za auto i kuću te ostale kućanske izdatke odlazi nam oko 7.000 dolara mjesečno”, navodi.
Radi i ne žali se
“Morao sam vratiti na posao, bili smo u stisci. Prijavio sam se za posao u lancu trgovina OnCue, i odmah nakon 45-minutnog razgovora dobio posao. Radim od utorka do petka po pet sati dnevno, na poslovima pripreme hrane kao što su pizze, quesadille, hamburgeri, pileći zalogaji i tacosi. Krenuo sam s 14 dolara po satu, a sada zarađujem 14,90. Posao mi je ugodan jer imam dobar tim, radimo složno i puno se šalimo. Kad sam napunio 90 godina, tvrtka mi je priredila proslavu na kojoj su bili i neki izvršni direktori”, pohvalio se.
Za kraj kaže: “Ne smeta mi što imam 90 godina i još radim. I Deborah želi raditi, ali joj zdravlje ne dopušta. Volio bih da jednog dana oboje možemo biti mirni u mirovinu i putovati te posjećivati djecu i unuke. Još uvijek igram golf, nedjeljom idem u crkvu i odmaram, a poslije posla povremeno radim u garaži. Ako nam zdravlje ne izdrži, ne znam što ćemo dalje. Pokušavamo štedjeti koliko možemo i prilagođavamo se ekonomskim izazovima.”
