Umirovljenica Silvana iz Istre priznaje da ju je ljetos iznenadilo koliko djeca danas zaziru od variva, povrća i maslinovog ulja, iako su upravo ta jela temelj zdravlja.
“Od sredine srpnja do sredine kolovoza kod mene su bile unuke iz Zagreba. Imaju 10 i 13 godina i do ove godine dobro smo se slagale, no moram priznati da mi je ljetos za njima ostao gorak okus u ustima. Ne toliko zbog djevojčica, koliko zbog stila života koji se danas nameće mladima, a koji vidim da nije dobar. Problem je bio u tome što starija unuka gotovo ništa od onoga što skuham ne jede, a mlađa se povodi za njom. Na sve to im se ne smije ništa reći, odmah polete pubertetske mušice”, opisuje svoju zabrinutost.
Dodatno ju je tištilo, priznaje, to što je svakodnevno gledala svoj vrt prepun plodova i pitala se čemu toliki trud. “Živim u staroj kamenoj kući spojenoj s drugim kućama. Budući da sam posljednja u nizu, sa strane i iza kuće imam mali vrt u kojem uzgajam povrće i začinsko bilje, sve onako kako su to radili naši stari, bez kemije. Kad god ugledam neki lijepi plod, pomislim kako ću ga ostaviti za unuke i skuhati im ili ispeći kad dođu. A na kraju, razočaranje”, požalila se gospođa Silvana.
Zdrava hrana kao temelj zdravlja
“Znam da unuke rastu u okruženju gdje ih sa svih strana privlači brza hrana i baš zato sam se trudila da kod mene osjete razliku između domaće i kupovne hrane. Svako jutro ubrala sam svježe povrće i pripremala jela kakva smo mi jeli u djetinjstvu. Juhe koje griju želudac i povrće s maslinovim uljem za mene nisu samo obroci, to su temelji zdravlja. No, njima je rijetko što bilo po volji pa smo se znale ozbiljno porječkati, osobito sa starijom unukom”, doznajemo.
Da je znala, kaže nam, kćeri bi sve nezdravo što je unijela u kuću spakirala i poslala za Zagreb. ”Prije odlaska, kći i zet su otišli u nabavku i ostavili im hrenovke, paštete, topljeni sir, gotove umake, kekse i instant tjesteninu u vrećicama kakve ja nikad prije nisam ni primijetila u trgovini, a kamoli kupila. Kći je rekla da to ostavim kod kuće za svaki slučaj, da im ne fali hrane ako im se koji dan ne svidi ono što skuham. Sve je zvučalo praktično i dobro zamišljeno, ali nisam ni slutila kamo će nas to odvesti”, priča baka Silvana.
Nezdravi izbori i zabrinutost bake
“Sve se pretvorilo u kaos. Ujutro bi izvadile salamu i paštetu, pristaju samo na bijela peciva. Jedno jutro su obijesno ostavile kuhana jaja i rekle da jedu samo pečena. Za ručak bih skuhala mahune, a starija demonstrativno ode kuhati hrenovke. Sljedeći dan je korabica, one bi špagete. Poriluk im smrdi, kupus im smrdi. Ne miriše njima ni riba. Ništa što skuham ne valja, a vrećica s gotovim nudlama, koja je trebala biti spas u nuždi, postaje nešto najbolje na svijetu. Čudim se kćeri što im to kupuje”, kazala je.
Na kraju je odustala od nadmudrivanja s njima. “Razgovarala sam s njima, ali u ovim godinama prodike o zdravlju ne pomažu. Jedva smo se uspjele dogovoriti barem oko pečenih krumpirića, domaće tjestenine i paniranog oslića. Ponekad bih ispekla malo piletine, jedino meso koje vole. Svaki pokušaj da im na tanjur stavim salatu propao bi. Uzrujavala sam se svaki dan, no nadam se da će mirisi moje kuhinje i moje riječi ostati negdje u njima i da će se svega sjetiti kad malo porastu i opamete se”, zaključuje baka Silvana.
A vi, kako se nosite sa suvremenim prehrambenim navikama kod djece? Kako ih uspijevate nagovoriti da pojedu nešto domaće i zdravo?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
