Sve skladne obitelji funkcioniraju na sličan način; uz mnogo razgovora, iskrenosti i spremnosti da se nesuglasice riješe prije nego što postanu rane. No svaka se obitelj raspada na svoj, jedinstven način, često neprimjetno, dok se sitne nepravde i prešućene uvrede ne pretvore u zid šutnje. O tome svjedoči i naša čitateljica koja će ubuduće umjesto obiteljske vikendice, birati kamp-kućicu.
“Imam 60 godina, medicinske sam struke, ali već godinama radim kao administratorica. Na godinu idem u prijevremenu mirovinu i veselim se da ću napokon imati više vremena za sebe i za more”, započinje svoju priču Adriana iz okolice Zagreba.
Mir i more, upravo to dvoje najviše joj znači, ali ovoga ljeta od mira nije bilo ni traga. “Došlo je do raskola u obitelji jer je šogorica, muževa sestra, bez naše suglasnosti odlučila na vikendici napraviti zahod na terasi, dva metra od stola gdje moj suprug i ja objedujemo”, kaže i odmah dodaje kako je u pitanju samo kap koja je prelila čašu.
Obiteljska idila u malom prostoru
Vikendica, priča nam, postoji još od ranih osamdesetih. Dvojni je to objekt na moru, u vlasništvu svekrve i njezina brata, a manji dio pripada njezinu suprugu, naslijeđen nakon očeve smrti. “Od prvog dana svi zajedno ljetujemo tamo; svekrva, svekar, šogorica, njezin muž i njihova djeca. U prizemlju su boravak s kuhinjom, mala soba i kupaonica, a na katu dvije sobe; naša i njihova. S godinama je postajalo tijesno pa su svekar i svekrva dogradili dio kuće. Napravili su dolje malu sobu i zasebnu kuhinju, a mi smo napokon dobili još jedu sobu, vlastitu kupaonicu i nešto privatnosti”, prisjeća se Adriana.
Neko vrijeme sve je funkcioniralo. “Sretna sam kad imam mir. Kod njih dolje uvijek je bila gužva; rodbina, kumovi, stalno netko navraća. To me iscrpljivalo, ali nisam prigovarala. Mi nemamo djece i možda su nas zato uvijek doživljavali kao da imamo manje prava, kao da smo ‘manji dio’ obitelji.”
Zadnjih trinaest godina sve se odvijalo po istom ritmu, sve dok se nisu pojavili novi članovi obitelji. Nećaci su se poženili, dobili djecu, i prostor je postao pretijesan. “Šogorica mi je jednom rekla da je sinovima savjetovala da počnu štedjeti kako bi jednog dana mogli isplatiti svekrvinog brata. Svi su oni poduzetnici pa ljeto provode na moru. Dolaze, odlaze, rade na laptopima, mobiteli stalno zvone. Moraš slušati poslovne razgovore dok ručaš. To nije odmor, ali šutim, ne želim svađu.”
Sve se preokrenulo kad su doznali za planirani zahvat na terasi, a to se dogodilo posve slučajno. “Na gornjoj, ionako skučenoj terasi, uz njihovu spavaću sobu, odlučila je napraviti zahod. Dakle, doslovno uz naš stol. Koji bezobrazluk! Suprug i ja nismo mogli vjerovati. Bila sam bijesna, ali i razočarana. Odlučila sam je nazvati i otvoreno pitati što to znači.”
Zahod razdora
Razgovor, kaže, nije prošao najbolje. “Rekla mi je da to planira napraviti jer po noći ne može silaziti dolje na zahod i da će sve biti ‘lijepo izvedeno’. Dodala je i da nas ionako ‘nema tamo često’. Odgovorila sam da se ne slažem. Željela sam staviti veći stol da mogu pozvati prijatelje. Terasa je i sad premalena, a kamoli da se na njoj izgradi zahod. Rekla sam joj da planiram u mirovini više boraviti na moru, da želim svoj mir i prostor. Pitala sam je kako bi se ona osjećala da mi njoj ispred sobe napravimo kenjaru. Odgovorila je da je ne bi smetalo”, prisjeća se Adriana.
“U naletu bijesa rekla sam joj svašta, priznajem. Rekla sam i da sam spremna uzeti bat i sve porušiti, ako stvarno krene u zidanje. Prigovorila sam joj i da smo cijeli život gurnuti u kut samo zato što nemamo djecu. Na to mi je odgovorila da joj želim uskratiti pravo da uživa s unucima i da sa mnom više nema što razgovarati.”
Zbogom majko, zbogom sestro!
U tom se trenutku uključio i Adrianin suprug. “Pokušao je smiriti situaciju, ali uzalud. Rekla je da više neće razgovarati ni s njim, nego da će to riješiti s majkom.” A mama, odnosno svekrva, stala je na kćerinu stranu. “To nas je najviše pogodilo. Godinama je govorila kako joj je s nama najljepše, da s nama ima mir. A kad se trebalo pokazati tko je u pravu, sve se promijenilo. Suprug je tada rekao da prekida svaki kontakt. Zahvalio joj se na svemu u životu, ali i poručio da će svoj dio vikendice prodati kad on odluči, a ona neka svoj daruje kćeri.“
Adriana kaže da je šogoričino ponašanje nije iznenadilo. “Ona je oduvijek takva, gazi preko leševa da dođe do cilja. Ali svekrva nas je doista iznenadila. Pokazala se kao manipulatorica. Glumila je da nas razumije, da smo joj dragi, a zapravo je cijelo vrijeme igrala dvostruku igru.”
Od tada više ne odlaze u vikendicu. “Pokupili smo sve svoje stvari. Ne želimo više tamo ljetovati. Kupit ćemo kamp-kućicu i putovati sa svojim pesekom gdje želimo. Njima neka je sa srećom. Ako su sretni sa zahodom na terasi, neka budu. Mi više ne želimo imati ništa s tim.” A vi, kako biste vi reagirali da ste na Adrianinom mjestu?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
