Nakon desetljeća rada i svakodnevnog putovanja kroz zagrebačke gužve, naša čitateljica Hermina odlučila je okrenuti novu stranicu. Odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu za nju nije bio bijeg od posla, Bio je to, kako sama kaže, početak života po vlastitim pravilima.
“Putovanje na posao i s posla trajalo je satima. Gradski prijevoz stalno je kasnio. Tramvaji su zapinjali zbog kvarova, nestanka struje, snijega, pa i zbog automobila parkiranih na tračnicama. Taj razlog bio je glavni okidač da zatražim informaciju o odlasku mirovinu. Istražila sam što gubim ili dobivam sa svojim godinama staža i života”, kaže nam.
Nakon što je prikupila sve potrebne informacije, bez oklijevanja je predala zahtjev za mirovinu. “Sa zadovoljstvom sam pokrenula administrativni dio i predala zahtjev za prekid radnog odnosa. Nakon toga sam napravila još jednu prekretnicu: iselila sam se iz Zagreba u Međimurje i počela živjeti život koji me veseli.”
Preseljenje iz velegrada u mirniju sredinu pokazalo se kao pun pogodak. Hermina se aktivirala na svim poljima koja su joj nekada bila hobi. Uključila se u čitateljski klub, volontira u Crvenom križu gdje pomaže po potrebi kao “Katica za sve”, sudjeluje u edukacijama o ekologiji, prvoj pomoći i slikarstvu. Kad ne volontira, planinari, vozi bicikl, druži se s dragim ljudima i s ljubavlju uređuje vrt. “Veselim se svojoj djeci i unučici”, dodaje.
Danas, šest godina nakon umirovljenja, Hermina kaže da joj svaki dan ima smisla. “Veselim se svakom jutru i danu koji mi je darovan. Život nije bajka, ali učinila sam ga bajkom.”
Što je Hermina učinila, a možete i vi?
Jeste li ikada čuli da sreća dolazi iz straha ili životne rutine? Niste. Za promjenu svakodnevice nužna je hrabrost. Preseljenje, novi ljudi i aktivnosti koje nas ispunjavaju, donose zadovoljstvo i dokazano bolje zdravlje.
Istraživanja pokazuju da su starije osobe koje se odvaže na velike životne promjene; bilo da je riječ o preseljenju, volontiranju ili učenju novih vještina; psihološki otpornije, društveno povezanije i općenito zadovoljnije životom.
A Hermina je učinila upravo to. Prepoznala je trenutak kada joj gradski ritam više nije donosio mir, prestala je čekati da se okolnosti promijene i sama ih je promijenila. “Aktivirala sam se na svim poljima koja su mi bila hobi”, kaže, i upravo u toj jednostavnoj rečenici leži cijela filozofija sretne mirovine.
Život s malom mirovinom ne mora biti život bez zadovoljstva. Mnogi se boje promjene, vjerujući da će ih novi početak još više iscrpiti. No, kako potvrđuju psihološka istraživanja, promjena koja nam vraća osjećaj smisla i uključenosti u društvo donosi više energije nego što oduzima. Hermina je dokaz da se sreća ne nalazi u visini primanja, nego u spremnosti da svakom danu damo sadržaj koji nas pokreće.
“Život nije bajka, no učinila sam ga bajkom”, kazala je. A možda je upravo to najbolji savjet svima koji razmišljaju o promjeni, ali se još nisu usudili. Učinite ono što vam, već i dok o tome razmišljate, izmami osmijeh na lice.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
