“Bila sam vrlo bliska s roditeljima, dijelili smo i lijepe i teške trenutke. A onda je došao trenutak kad sam im morala pomoći da odu. To je bio krajnje bolan paradoks jer ne želite izgubiti roditelje, a još manje želite gledati kako trpe. Sami su izabrali medicinski potpomognutu smrt, a ja sam im od početka do kraja pomogla da sve prođe u najboljem redu”, u ispovijesti za People kazala je Corinne Gregory, 61-godišnja profesionalna kuharica iz SAD-a.
Zdravlje krenulo nizbrdo
Njezini roditelji Eva i Druse Neumann većinu života proveli su u Los Angelesu. Majka je radila kao menadžerica u Toyoti, a otac u tvrtki za industrijsku električnu opremu. Nakon umirovljenja preselili su se u Washington kako bi bili bliže obitelji. Živjeli su aktivno, izlazili, kuhali, smijali se.
“Mamino srce bilo je njezina slaba točka. Imala je srčani udar i ugrađen stent. Još se oporavljala kad su joj dijagnosticirali i aortnu stenozu. Sjećam se da smo sjedile u restoranu kad mi je nakon jednog pregleda rekla da su joj liječnici dali godinu i pol života, uz operaciju možda i dvije. Bilo je to kao da mi govori da Djeda Mraza nema, samo što je ovo bilo jezivo stvarno”, prisjeća se Corinne i dodaje kako je majka odbila operaciju i pustila da stvari idu svojim tijekom.
Posljednji mjeseci života
“Majka se nedugo zatim još i poskliznula na putu do kupaonice i teško ozlijedila glavu. A onda, tjedan dana nakon toga, otac je počeo pokazivati simptome slične moždanom udaru. Ubrzo nakon toga mama je ušla u hospicijsku skrb i to je bio trenutak kad je odlučila iskoristiti mogućnost medicinske pomoći pri umiranju, koja je u našoj saveznoj državi dopuštena zakonom”, objasnila je Corinne.
“Rekla mi je da želi otići mirno i dostojanstveno, a na to je tata rekao da želi otići s njom. Nisam znala je li uopće moguće da odu zajedno, ali učinila sam sve da im pomognem”, rekla je kći koja je tog dana neprestano bila u kontaktu s liječnicima i hospicijskim koordinatorima te je pomagala i ocu da ispuni uvjete za sudjelovanje u programu.
Medicinski potpomognuta smrt
Posljednje tjedne proveli su, ispričala je, zajedno u miru. Kuhala je njihova omiljena jela, pili su šampanjac i prisjećali se obiteljskih uspomena. “Dobili smo lijek iz ljekarne i ja sam ga čuvala u ormaru, kao tihu bombu. Cijelo smo vrijeme bili svjesni što slijedi”, prisjetila se.
Eva i Druse bili su ti koji su odlučili da će njihov posljednji dan biti petak, 13. kolovoza 2021. godine. “Tata je rekao da je petak trinaesti uvijek bio njihov sretan dan. Tog jutra zajedno smo popili kavu, bili su smireni, čak i vedri. Savjetnici iz organizacije End of Life Washington došli su im pomoći. Sjeli smo zajedno i držali se za ruke. Mama se nasmiješila i rekla da je to sada to. Popili su lijekove i nazdravili čašom vina. Nakon deset minuta su zaspali. Unutar sat vremena sve je bilo gotovo”, ispričala je Corinne.
Tijekom samog čina bila je, kaže, potpuno sabrana. “Držala sam ih za ruke do samog kraja. Ali kad je pala noć, plakala sam kao nikada prije. Nisam mogla prestati. Sljedećih dana osjećala sam se kao u magli, bez osjećaja, samo praznina. Čak su i stručnjaci za žalovanje bili zatečeni i rekli mi da nikada nisu imali ovakav slučaj. Nisu znali što bi mi rekli. Ali ja sam znala da je to bio njihov izbor. I bio je dostojanstven”, rekla je.
Pravo izbora
Danas, četiri godine kasnije, o svemu govori otvoreno i s poštovanjem prema životu i odlasku svojih roditelja. “Moramo razgovarati o smrti jer svi znamo da će nam se dogoditi. Biti u strahu od nje ne mijenja ništa. Nevjerojatno mi je da svojim ljubimcima možemo bez pitanja olakšati patnju, a olakšati je ljudima koje najviše volimo još uvijek nije dopušteno. A mislim da bismo trebali imati pravo izbora kad dođe trenutak za to”, zaključila je Corinne.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
