Potaknut ispoviješću gospođe Nataše koja se požalila na poslodavce i poslove koje je obavljala, javio nam se i jedan poslodavac. S njegove strane posve je drugačiji pogled. Naš čitatelj Stjepan kaže da nudi korektne uvjete, no ljudi na poslovima za koje nije nužna kvalifikacija i stručnost, traže plaće veće nego fakultetski obrazovani kadar. Tko je u krivu, on ili svijet oko njega? Pitanje je to koje postavlja prenoseći nam svoja razmišljanja.
“Rođen sam 1963. godine. Radio sam 29 godina u istoj firmi, a onda je došao šok. U nekoliko dana nestala je firma sa 62 zaposlenika. Svi na biro! Naknade male, država se pobrinula da barem nešto dobijemo. A ja star 50 godina. Djeca na pragu fakulteta, ja i supruga bez posla. Teško razdoblje”, prisjeća se egzistencijalne tjeskobe koju je doživio.
No nisu se predali. Supruga je došla na ideju otvoriti servis za čišćenje. “Otvorili smo jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću da bude jeftinije. U našoj sredini posla je bilo malo. Prve godine ja sam bio jedini zaposleni jer nije bilo dovoljno novca ni za moju plaću”, navodi.
Kada su vidjeli da neće tako opstati, Stjepan i supruga odlučili su posao potražiti u Zagrebu. Dijelili su letke koje su im kćeri napravile na računalu i oglašavali usluge svoje tvrtke. No rezultata nije bilo. Pa je Stjepan odlučio kucati od vrata do vrata firmi nudeći usluge čišćenja. Uglavnom je dobio odbijenice, a još nije zaboravio ni jednu tajnicu koja mu je osorno zalupila vrata pred nosom. Kaže, još ih vidi kako se tresu.
Nisu odustali
“Nazovem ženu. Šutjeli smo dugo. A onda se sjetim jedne izreke: nekad je i udarac nogom u guzicu korak naprijed. I krenem dalje. Otvorim vrata jedne tiskare, ponovim svoju pjesmicu. Tišina. A onda kažu da im baš treba čišćenje jer im je čistačica otkazala zbog bolesti. Razgledali smo, dogovorili posao i sklopili ugovor na godinu dana.”
Zaposlio je i suprugu pa ih je u firmi sada bilo dvoje. S prvim računom, došle su i preporuke. Klijent ih je hvalio kako su pedantni i korektni. “Krenuo je posao za poslom. Trebalo još nekog zaposliti. To je dio za koji sam mislio da je najlakši, a zapravo je najteži”, navodi.
Više od minimalca
“U 13 godina kroz našu je firmu prošlo puno žena. Moja supruga u glavnoj ulozi pokušava i danas održati taj visoki nivo koji smo postavili. U nekim trenucima bilo je osam zaposlenih žena i pokoji muškarac, student. I danas pokušavamo nekoga zaposliti. Minimalac je 750 eura, a ja, uz sve dodatke koje nudi država, dajem tisuću za osam sati”, nastavlja.
“Kazao sam našoj radnici da treba malo detaljnije počistiti. Odgovorila mi je da ona neće lomiti kičmu zbog moga čišćenja. Otišla je dalje. Moja kći sa završenim fakultetom fizike i računarstva ima početnu plaću od 1.200 eura. To je Lijepa Naša”, zaključuje Stjepan. Svjedočenje jedne radnice na poslovima čišćenja pročitajte na ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
