Kako unucima objasniti da je pristojnost nužna i na internetu

Društvene mreže za djecu i mlade ono su što su za nas nekad bile školske klupe i kvartovsko igralište. Digitalni svijet danas je prostor druženja, izražavanja i učenja. No, za razliku od nekadašnjih razgovora koji su nestajali s vjetrom, sve što napišemo na internetu ostaje zabilježeno.

Upravo zato treba s djecom razgovarati o važnosti pristojnosti na društvenim mrežama. Još je važnije pokazati im to vlastitim primjerom. Jer, teško je poučavati djecu kulturi dijaloga ako se i sami upuštamo u prepirke i vrijeđanja po komentarima.

Ako je baka toksična i nasilna u komentarima, vjerojatnije je da će i dijete biti takvo prema svojim vršnjacima. Ako djed nema filter između onoga što mu padne na pamet i tipkovnice, vjerojatnije je da će i unuk teško kontrolirati svoje ponašanje u digitalnom svijetu.

Pristojnost na mreži nije samo stvar lijepog odgoja, nego i osobne odgovornosti. Svaki komentar koji napišemo šalje poruku o tome tko smo i što nosimo u sebi. Ljudi ne vide naše lice ni ton glasa, ali iz riječi lako prepoznaju empatiju, poštovanje i razboritost. Ili, suprotno, frustraciju, ljutnju, osjećaj manje vrijednosti pa čak i sociopatske tendencije. Što se tiče ovog potonjeg, alarmantan je broj komentatora koji radost traže u osjećaju da su uspjeli nekoga uznemiriti ili poniziti.

Komentari su bumerang

Psihološka istraživanja pokazuju da negativni komentari na društvenim mrežama povećavaju tjeskobu i loše raspoloženje kod svih sudionika rasprave, dok oni pozitivni ili neutralni doprinose osjećaju sigurnosti i zajedništva. Drugim riječima, način na koji pišemo utječe ne samo na druge, nego i na naše vlastito emocionalno zdravlje.

Unucima treba objasniti da se karakter ne vidi samo u stvarnom životu, nego i na ekranu. Svaki njihov komentar, lajk ili objava dio su digitalne slike o njima. Pokažite im da je puno vrijednije ostaviti dojam osobe koja zna smireno izraziti svoje mišljenje nego nekog tko reagira impulzivno i sije negativnost. U tome pomaže razvijanje samoregulacije; sposobnosti da zastanemo, promislimo i reagiramo tek kad smo sigurni da ćemo nešto reći na dobar način.

Emocionalna ovisnost

Važno je i da razumiju koliko društvene mreže mogu utjecati na njihovu sliku o sebi. Istraživanja upozoravaju da preveliko oslanjanje na lajkove i komentare kao mjeru vlastite vrijednosti stvara nesigurnost i emocionalnu ovisnost o tuđem odobravanju. Umjesto toga, unuke treba poticati da svoje samopouzdanje grade na stvarnim odnosima, postignućima i osjećaju vlastite autentičnosti.

Praktično, to znači potaknuti ih da se uvijek zapitaju: “Bih li ovo rekao nekome u lice?” ili “Kako bi se ta osoba osjećala kad pročita moj komentar?” Ako odgovor nije dobar, bolje je prešutjeti. Pristojnost na internetu ne znači biti pasivan, nego promišljen. Uvijek se vrijedi držati jednostavnog pravila: tretiraj druge onako kako želiš da oni tretiraju tebe.

I naposljetku, ključna lekcija za nas starije: djeca ne uče iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide da radimo. Ako želimo da naši unuci budu pristojni, empatični i odgovorni korisnici interneta, moramo im pokazati da se te vrijednosti žive i online i izvan njega.