Ne prolazimo kroz žalovanje na isti način, svatko tugu proživljava drugačije. Neki odmah osjećaju snažnu bol, dok drugi gubitak procesuiraju sporije. Važno je znati da ne postoji pravilno ili pogrešno žalovanje jer je ono osobni proces koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i prostor za osjećaje, bez obzira na to što nam drugi govore. Psihoterapeutkinja Megan Devine za PsychCentral ističe tri najveća mita o žalovanju.
Mit 1: Žalovanje ima konačni kraj
”Tuga traje koliko i ljubav. Nema roka roka, nema vremenske crte. Većina onoga što znamo o žalovanju zapravo nije točna. Tuga se razvija kao i svaki drugi odnos, baš kao što nikada ne prestanete voljeti svoje dijete, niti ikada prestanete misliti na svoju majku”, kaže Devine.
”Učili su nas o zatvaranju nekog poglavlja života i prelasku preko teških stvari koje su nam se dogodile. U stvarnosti, žalovanje jednostavno ne nestaje i s njim se učimo nositi na svoj način. Možete biti sve bolje, vratiti se na posao, ponovno se povezati s prijateljima, uzeti vrijeme za sebe, ali ipak osjećati bol uslijed žalovanja. I to je u redu”, napominje psihoterapeutkinja.
Mit 2: Tuga se odnosi samo na smrt voljene osobe
”Tuga nije samo posljedica gubitka važne osobe u životu. Možete tugovati zbog kraja ljubavne veze, prijateljstva, gubitka kućnog ljubimca ili posla, preseljenja u drugi grad ili gubitka životnih planova. Tuga je u svojoj srži zapravo bol i može se pojaviti na mnogo različitih načina”, napominje.
Mit 3: Pet faza žalovanja je ispravan način suočavanja s gubitkom
”Većina nas upoznata je s pet faza žalovanja, a to su poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje, koje je opisala svjetski priznata psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross. No njezin model nikada nije bio namijenjen primjeni na žalovanje općenito. Te faze opisane su kao uobičajene reakcije ljudi koji su dobili terminalnu dijagnozu. One su trebale normalizirati iskustvo koje samo po sebi nije normalno, a ne nametati pravila.”
”Zbog toga što se medicinska i klinička zajednica brzo uhvatila za ove faze, one su postale ograničenje u pristupu žalovanju, umjesto da budu utjeha za one koji umiru. I zato upozoravam da je kod žalovanja u redu dugo osjećati ljutnju i provesti mnoge dane u suzama. Liječenje tuge nije linearno i ne postoji propisani vremenski okvir kojem bismo trebali težiti, to je mit. Nema ispravnog ili pogrešnog načina tugovanja”, zaključuje Devine.
