“Zašto su umirovljenici tako lijeni i ponašaju se kao da su im svi nešto dužni i kao da imaju pravo na sve?” Ovo provokativno pitanje postavljeno je na platformi Quora, no odgovori koji su uslijedili na njega razbili su gotovo svaki stereotip o navodno lijenim “starcima”.
“Radio sam duže nego što ti živiš”
Jedan od onih koji se osjetio prozvanim je 83-godišnji Peter. “Počeo sam raditi kao šesnaestogodišnjak i prestao tek dva tjedna nakon 67. rođendana”, piše. Ni tada se nije umirovio u klasičnom smislu: još tri godine u svojoj je radionici restaurirao stare automobilske motore. Kad je napunio 70, zaključio je da je vrijeme za mirovinu.
“U svim tim godinama nikad nisam bio nezaposlen i rijetko kad bolestan. Sada, nakon svega, osjećam da sam zaslužio mirovinu”, kaže. No njegov život je sve samo ne miran. Skrbi o supruzi koja boluje od raka, podučava aviojedrenje i besplatno popravlja stare automobile prijateljima.
Zato ga je prozivka za lijenost duboko uznemirila. “Reći da sam parazit je jebeno bezobrazno i neprihvatljivo. Ti si, kako mi kažemo u Engleskoj, totalni drkadžija”, uzvratio je s nimalo biranim riječima.
“Neki rade, a neki ne mogu raditi”
U raspravu se uključila i Kata koja podsjeća pojam “umirovljenik” obuhvaća cijeli spektar ljudi; od onih u dubokoj starosti, preko kroničnih bolesnika, do osoba s invaliditetom. “Ljudi ne odluče samo tako da im se više ne radi pa se bace u mirovinu”, piše. Mirovina se mora zatražiti, proces je složen, a mnogi koji zaista trebaju potporu, ne dobiju je.
“Stariji ljudi koji su radili cijeli život i imaju istrošena tijela zaslužuju krov nad glavom i osnovnu socijalnu sigurnost. Nadam se da vama jednog dana to neće biti problem jer svota koja ostaje nakon štio poplaćate račune, nije nešto s čim možete pokriti izvanredne troškove.”
“Ljenčarim i uživam, što mi možeš?”
Neki su odgovorili i ironijom. Tomo, očito gospodin u dobroj formi, napisao je da je baš fantastično dobro biti lijen. Kaže, mirovina mu omogućuje da tjedno priprema nekoliko gurmanskih obroka, tri puta dnevno šeta psa, održava dvije kuće, predaje honorarno na fakultetu, raspravlja na internetu i povremeno leži na kauču, gleda nogomet i pije uglavnom gaziranu vodu. “Nemam ni trunku krivnje, stoga se prestani s tim balavim sranjima”, zaključuje.
Ukratko, umirovljenici su postavljaču pitanja dali važnu lekciju: “Ako smo stari, nismo glupi, a znamo i odgovoriti.” U nekoliko rečenica razbili su mit o lijenosti, pokazali životnu širinu, radne biografije duže od nečijeg života i dovoljno duha da svakom tko ih podcjenjuje jasno daju do znanja gdje mu je mjesto.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
