Sve je počelo tim jednostavnim pitanjem, a brojni odgovori na njega bolji su od bilo koje studije mentaliteta. Komentatori seciraju razliku između štedljive njemačke rutine i etike te balkanskog maratona razmetanja, pokazivanja i nepotrebnih troškova.
Jedan komentator dao je jedan od najživopisnijih odgovora na naslovno pitanje. “Nijemac s 18 godina je siromašan pored situiranih roditelja. Ne kupuju mu automobil, eventualno mu malo nadodaju da si sam kupi auto. Obično je to mali, neupadljiv automobil, jeftin u osiguranju i održavanju. Balkanci sinu odmah kupe automobilčinu, debelu zlatnu lančugu, sat i sunčane naočale od dva kvadratna metra, i sve se to financira roditeljskim novcem.”
“Balkanac je ponosan kad mu se sin napije”
Mortalitetske razlike sažima u samo jednoj rečenici: “Jedino se Balkanac ponosi kad mu sin subotom izađe, napije se na muzici, doveze se autom pijan u šest ujutro pijan. Onda su u kući svi tiho dok on spava do 16 sati, a roditelji se tope od sreće što imaju parazita.”
Još je jedan “zemljak”, koji u Njemačkoj živi 43 godine, potvrdio tu sliku: “Ne znam nijednog Nijemca radničke klase koji je dobio stan ili kuću od roditelja. Nijemci su pri dnu statistike kad je riječ o privatnom vlasništvu nad nekretninama. Možda netko dobije nešto sitno od bake i djeda, ali vrlo rijetko.”
U raspravu se uključila i jedna mlada komentatorice. “Živim više od deset godina u Njemačkoj i još nisam upoznala Nijemca koji je s 18 godina dobio stan ili kuću”, napisala je.
“Nijemac živi u okviru svojih mogućnosti”
Druga je kao najvažniju razliku istaknula njemačku disciplinu i skromnost, naspram balkanske razmetljivosti i razularenosti. “Nijemac je discipliniran. Ne želi graditi kuću; iznajmi stan i napravi ga ugodnim. Nema obilazaka rodbine, vrećica, svadbi ni krštenja. Ne diže nepotrebne kredite, ne mora imati vržolu za marendu. Živi po svojim mogućnostima, pristojno, ali štedljivo.” U takvom životu, dodaje, uvijek ostane i za godišnji odmor, i za garderobu, i za novi namještaj, a sve bez drame.
“Nema rođendana s pjevačima, nema svadbi od 50 tisuća eura, nema pet godišnjih odmora u domovini. Nosi užinu i kavu na posao, jede kod kuće, nema razbacivanja ni čašćenja. Vozi bicikl u svako doba godine. Mi bismo, da možemo, i na zahod išli automobilom”, dodala je još jedna gastarbajterica.
“Ne živi raskošno, ali putuje svijetom”
Najživopisniji komentar ipak je napisala jedna iseljenica koja je za primjer uzela kolegicu, samohranu majku i novinarku: “U stanu nema apsolutno ništa što bih opisala kao lijepo ili vrijedno; od odjeće do posteljine, sve bih mogla utovariti u kamion i odvesti na otpad. Ali žena uvijek ima poluspakiran kofer. Svaku slobodnu priliku koristi da ode negdje s djecom; na jezero, planinu, u drugi grad ili državu.”
Njena kolegica Njemica, dodaje, bila je na egzotičnim destinacijama od Kube do Tanzanije. ” S druge strane, mi stalno kupujemo i mijenjamo namještaj, a kad idemo kući, auto nam je pun svakakvih darova rodbini.” I ona misli da Balkanci previše žive za djecu. “Ta će nas djeca na kraju smjestiti u dom, a sve što smo stjecali rasprodati ili pustiti da propadne jer to nisu oni skupljali niti će imati vremena ni volje to održavati.”
Zaključak iz svih ovih svjedočanstava gotovo se piše sam: Nijemac ne živi bolje zato što zarađuje triput više, nego zato što troši mudrije, skromnije i dugoročno. Balkanac, ma koliko radio, često ostaje zarobljen u tradiciji, očekivanjima okoline i navici da se rastegne duže od popluna. I tako završi s paštetom na akciji.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
