Prati nas

Mozaik

Zaokret

‘Čim su djeca otišla, prodali smo kuću. U penziji uživamo i trošimo’

Kod nas je uobičajeno držati se velike nekretnine i kad više ne odgovara stvarnim potrebama. Dvoje ljudi ili samac u trosobnom stanu nikome nije neobična slika. No stranci često biraju sasvim drugačiji put: čim im se otvori prilika, sele u dom koji im bolje pristaje i to s vrlo dobrim razlozima.

Objavljeno

|

Autor

Umirovljenica koja je pojednostavila život i sada uživa u mobilnoj kućici iza kuće svoje kćeri podijelila je svoje iskustvo na Quori. Prodala je kućerinu, oprostila se od gomile stvari, a preostali novac uložila u putovanja. Od osamostaljenja u ovoj maloj, praktičnoj kući s prilagođenim prilazima, umirovljenica se pridružila lokalnim grupama i uživa u aktivnom, jednostavnom životu bez imalo žaljenja.
ilustracija: S. Bura/mj

Osim što prodajom velike kuće i kupnjom manje nekretnine financijski profitiraju, oni koji se u mirovini odluče preseliti u manji prostor, imaju i manje čišćenja, niže troškove održavanj. Uz to, dugoročno djeci ostavljaju i znatno manje briga oko oronulih zidova i nagomilanih stvari.

Tako barem svjedoče umirovljenici iz različitih krajeva svijeta na Facebook grupi My Epic Retirement, koji dijele svoja iskustva. Nedavno je u grupi postavljeno pitanje isplati li se u mirovini preseliti u manju nekretninu i promijeniti životne navike, a stotine članova potvrdilo je da se nisu pokajali zbog te odluke.

Selimo, ostati će nam novaca!

“Suprug i ja imali smo kuću u atraktivnom dijelu glavnog grada. Bila je na glavnoj prometnici i trebala je potpunu renovaciju. Uspjeli smo je jako dobro prodati i kupili smo minijaturnu kuću na moru u koju je trebalo uložiti. Sveukupno nas je koštalo oko polovice prodajne cijene kuće u gradu. Ne možete ni zamisliti kako nam se život promijenio nabolje i još imamo novaca u banci”, napisala je jedna žena.   

oglas

Druga se nadovezala: “U mirovinu idem tek za šest godina, ali selim već sada jer mi se pružila odlična prilika. Prodajem stan i kupujem manju, jeftiniju nekretninu malo izvan grada, u kojoj želim provesti mirovinu. Tako ću otplatiti hipoteku i olakšati si život. Neopisivo se veselim malom vrtu i šetnjama po šumi. Dio stvari iz stana sam prodala, dio bacila i nešto darovala. Kći se jednog dana neće morati boriti s mojom kramom.”

Javio se i jedan muškarac koji kaže da smanjenje životnog prostora u mirovini smatra najnormalnijim. “Supruga i ja planiramo se seliti iduće godine. Više nam ne treba kuća s četiri spavaće sobe, dovoljna nam je jedna. Kupiti ćemo mali stan. Kako sada stoje stvari na tržištu nekretnina, to bi nam trebalo donijeti višak od 50 tisuća eura. S tim možemo putovati i zabavljati se, ostaviti nešto sa strane za zdravlje.”

Dvaput selili u mirovini

Dvoetažnu kuću s bazenom jedan je par prodao prije 17 godina, čim su im djeca otišla od kuće. “Suprug je tada još radio, a ja sam bila u prijevremenoj mirovini i čuvala unuke. Nova kuća nije bila daleko od stare, ali bila je nešto manja. Kad je i suprug prije šest godina otišao u mirovinu, počelo nam je smetati što je naselje postalo prenatrpano i bučno. Zato smo i tu kuću prodali i kupili još manju, na selu, oko sat i pol vožnje dalje. Tada nam je ostalo dovoljno novca za užitke o kojima prije nismo ni sanjali. Možemo odvesti sada već odrasle unuke na izlet s ručkom, priuštiti si preglede, nismo više opterećeni”, opisuje jedna članica grupe.

U inozemstvo bliže djeci

“U mirovini sam devet mjeseci, otišla sam sa 62 godine. Odmah sam prodala kuću i otplatila sve dugove, te se preselila blizu jedine kćeri i zeta u drugu državu. Imam dvoje unučadi s kojima provodim vrijeme i nisam požalila što sam ostavila stari život i započela novi. Ne žalim za stvarima kojih sam se morala riješiti, na neki se način osjećam rasterećeno. Ionako ništa ne možemo ponijeti sa sobom na drugi svijet, a moja kći ništa od tih stvari nije željela.”

“Nije mala stvar prijeći na jednostavniji život u sasvim malu kuću, da se ne lažemo moja igleda kao veliki kontejner jer je prizemnica i ima ravni krov. Ali ne treba to doživljavati kao propast. Uspjela sam se prilagoditi, a trebalo se i disciplinirati i naučiti živjeti od državne mirovine. Samo neka ovako potraje. Znam da tako radikalni potezi nisu za svakoga, ali meni je promjena odgovarala”, svjedoči još jedna žena.

Preseljenje sa sela u grad kao dvosjekli mač

Za kraj izdvajamo komentar jednog muškarca koji piše da je prije prodaje stare kuće stalno njurgao kako ima previše posla oko okućnice, a sada u stanu žudi za rekreacijom u vrtu. “Toliko sam se žalio kad je trebalo kositi travu, orezivati voćke, bojiti ogradu i stalno nešto popravljati. A sada mi u gradu zna biti dosadno. Supruga je nervozna kad dođu unuci jer nam je tijesno, za naš stol više ne može sjesti cijela obitelj. Ali opet, velike su i prednosti grada, blizu nam je liječnik, trgovine i sve što nam treba. Treba dobro odvagnuti, i na vrijeme, dok smo joj na nogama-“

A vi, jeste li spremni na preseljenje u mirovini?

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite zadovoljno, živite dobro.

EPP