Dvije svinjske polovice gospodina Stjepana (75) iz Like ove su godine koštale nešto preko 650 eura. Kako otkriva, mirovina mu za 43 godine staža iznosi 1050 eura, no teško si ih je priuštio iako je to u njegovoj obitelji tradicija otkad zna za sebe. “Čini mi se da je i ovo svake godine sve veći luksuz”, kaže nam.
Otkriva da su njegovi roditelji za života svake godine sami othranili i preradili po dvije svinje i to je bilo dostatno za prehraniti obitelj i počastiti pokojeg gosta tijekom cijele godine. Sada se sve promijenilo. “Uzgoj za vlastitu potrošnju izumire, supruga i ja oduvijek kupujemo svinjske polovice. A one nisu nimalo jeftine, čak ni meni s mirovinom koja je dosta iznad prosjeka. Nemam više neke računice”, kaže i potom nam otkriva svoju bilancu.
Ne vidi računicu
“Polovice sam platio 3,75 eura po kilogramu, što je za 153 kilograma iznosilo 573 eura. Na to sam morao platiti i klanje te veterinarski pregled, dodatnih 65 eura. Plus češnjak, crijeva i začini pa računajte. Kad sam sve stavio na papir, shvatio sam da sam platio više nego što supruga dobiva penzije”, kaže gospodin Stjepan.
Meso mu je, kaže, stiglo prošli tjedan. “Zadovoljni smo kvalitetom, a pravili smo kobasice, krvavice i čvarke te na sušilo stavili špek, šunku, rebarca i nogice. Masti smo dobili pun poveći kotlić. Imat ćemo svega, ali ponavljam, nismo prošli jeftino. Jeftinije bi možda prošli da svaki mjesec kupimo nešto od suhomesnatog u trgovini. Ali to nije to. Dok možemo, priuštit ćemo si domaće. Sretni smo i kad vidimo kako unucima ide u slast, a voli bome i zet”, rekao je kroz osmijeh.
Uvodi štednju
“Plaćam i režije za kuću, i kad sve prođe kroz ruke, praktički mi ništa neće ostati. Supruga ima zbilja malu mirovinu, ali ćemo od njezine morati preživjeti. Vjerojatno ćemo morati posegnuti i u ono malo što imamo ušteđeno jer božićni ručak za širu obitelj ne možemo napraviti s manje od 100 eura, koliko god se trudili.”
“Možda je nekome to puno, ali živimo na selu 45 kilometara od većeg supermarketa. Kad već idemo, treba natočiti gorivo, to je udaljenost od skoro sto kilometara u oba smjera. Onda kupimo malo više jer ne idemo često, a lokalni dućan je skup. Još ako usput sjednemo na kavu, nakupi se”, otkriva naš umirovljeni sugovornik Stjepan.
A vi, moželiti li si s mirovinom priuštiti svinjske polovice? Koliko ste ih platili?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
