Čini se da je danas sve nadohvat ruke i da se uvijek nešto događa. Ljudi nose pametne telefone, vijesti stižu bez prestanka i lako je povjerovati da nitkonije usamljen. Ali to nije istina. Netko živi vrata do nas, vremešni umirovljenik koji je na onaj svijet ispratio sve prijatelje ili netko kome bolest ne dopušta da ode dalje od kućnog praga. Njemu ne trebaju velike riječi ni tehnologija. Dovoljni su kratki pozdrav, malo vremena i ljudska pristojnost da mu dan bude podnošljiviji, podsjeća Upworthy.
Na to lijepo podsjeća pismo starijeg susjeda koji je mladoj obitelji, dok su bili na praznicima, čuvao tri kućna ljubimca: njemačkog ovčara, brbljavog bigla i mačku po imenu Oreo.
”Dobar dan. Ovo se pismo odnosi na vaš odmor prije nekoliko tjedana i činjenicu da ste mi povjerili brigu o vaša dva psa i mački Oreo. Želim vam izraziti zahvalu. Kao što znate, star sam. Više me ne viđate često vani jer moji zglobovi nisu pokretni kao prije. Živim sam u kući, nemam suprugu ni djecu. U godinama sam kada bih bilo koju večer mogao otići na spavanje i više se ne probuditi.”
”Dugo sam svaki dan samo sjedio i razmišljao što sam učinio za ovaj svijet, sve dok nisam bolje upoznao vaše pse i Orea. Oni su najslađi, najsmješniji i najneposlušniji stvorovi. Na dobar način, ne brinite, nisu previše uništili moj dom. Motivirali su me da se ponovno pokrenem. Počeo sam ustajati ranije kako bi ih prošetao, što nisam radio godinama. Svako malo, kad bih na trenutak osjetio tugu, oni bi lajali ili se mazili uz moje noge i nasmijavali me”, napisao je umirovljenik.
Moć druženja i lijepih riječi
Dirljivo nastavlja: ”Vrhunac njihovog boravka kod mene bio je kad sam ih odveo u park. To je bilo najdulje vrijeme koje sam u posljednje vrijeme proveo vani. Ne samo da sam uspostavio odnos s ljubimcima, već sam upoznao i druge ljude, počeo razgovarati i sprijateljio se s nekolicinom njih. Bio sam tako sretan što sam konačno mogao razgovarati s nekim, družiti se i osjećati se kao dio ljudskog društva.”
Pismo je zaključio riječima: ”Shvaćam da zvučim vrlo čudno, ali govorim istinu. Lijepo je znati da radim nešto dobro, čak i ako je to samo za susjeda. Nedugo nakon toga usvojio sam dva psa. Možda ste čuli buku iz mog doma, oprostite im! Sada redovito šetam s njima u parku i razgovaram s prijateljima koje sam ondje stekao. U svakom slučaju, samo sam vam htio reći: hvala od srca. Mom ste životu vratili smisao. P. S. Mislim da je vrijeme da pokosite travnjak, haha! Sa štovanjem, Robert.”
Lijepa je to poruka i podsjetnik da se iza zatvorenih vrata, često tik do naših, odvijaju životi ispunjeni tišinom i tegobnom samoćom. Uočimo ih i ne podcjenjujemo moć vlastite ljubaznosti jer ponekad je upravo ona dovoljna da nečijem životu vrati smisao.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
