Prati nas

Vijesti

Teško je svima

Marija: Teško je i meni živjeti s 980 eura mirovine pa ne kukam

Desetljeća teškog rada, često bez slobodnih dana i uz dugo radno vrijeme, ne jamče sigurnu i dostojanstvenu starost. Iako joj je mirovina s vremenom povećana, troškovi života rastu brže od primanja pa ni nakon 40 godina rada nije moguće živjeti bez stalnog odricanja.

Objavljeno

|

Autor

Starija žena u crvenom kaputu stoji pokraj bankomata, ozbiljnog izraza lica, simbolično prikazujući iščekivanje mirovine i svakodnevne financijske brige umirovljenika.
ilustracija: S. Bura/mj

Nakon niza rasprava o visini i pravednosti mirovina u Hrvatskoj, javila nam se čitateljica Marija koja poručuje da joj, nakon desetljeća teškog rada, mala mirovina od 980 nije dovoljna za život kakav je zamišljala.

Marija je 40 godina radila u Njemačkoj, od čega čak 35 u gastronomiji; sektoru koji rijetko poznaje osmosatno radno vrijeme, vikende ili blagdane. Kako nam kaže, radila je i po 12 sati dnevno, često bez slobodnog dana i po nekoliko tjedana zaredom, do kasno navečer. Mislila je, osigurat će si mirovinu bez egzistencijalne tjeskobe. Unatoč tome, njezina je mirovina godinama iznosila svega 670 eura.

Tek prije nekoliko godina, navodi, njemački je sustav odlučio “nagraditi” one s punih 40 godina staža pa joj je mirovina povećana na 980 eura. No ni taj iznos, ističe, ne donosi stvarnu sigurnost. “To je i dalje crkavica”, navodi, osobito u zemlji u kojoj su troškovi života, kako kaže, postali abnormalni.

oglas

Najveći udar na egzistenciju dolazi s uplatnicama za stanarinu. Najamnine su, prema njezinom iskustvu, skočile u nebo, a pronaći pristojan stan ispod 1.500 do 2.000 eura gotovo je nemoguće. Uz to dolaze režije, hrana i ostali svakodnevni izdaci. Ni zdravstveni sustav, često uziman kao primjer, nije besplatan. Svaki recept u ljekarni plaća između pet i deset eura, govori Marija, a boravak u bolnici dodatno se naplaćuje deset eura po danu.

U Jugoslaviji se manje radilo

Osvrće se i na česte usporedbe s bivšom Jugoslavijom i socijalističkim sustavom rada. Tvrdi da su mnogi gastarbajteri u Njemačkoj radili znatno više i teže nego što se radilo u tadašnjim jugoslavenskim državnim poduzećima, no danas se, unatoč dugom stažu, osjećaju zakinuto. “Moramo se pomiriti s onim što imamo”, zaključuje.

Posebno naglašava da ni u Njemačkoj umirovljenici ne dobivaju božićnice, jednokratne dodatke ili usklađivanja o kojima se posljednjih mjeseci raspravlja u Hrvatskoj. “Nismo dobili ni božićnicu ni šest posto povišice pa što sad?” piše, poručujući da nigdje nije bajno, a pogotovo ne danas.

Trava kod susjeda često nije onoliko zelena koliko se čini izdaleka, osobito kada dođe vrijeme kada se mora živjeti od mirovine, kaže naša čitateljica iz Njemačke.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite zadovoljno, živite dobro.

EPP