Kome uzeti da bi se drugima dalo? To je tema o kojoj svakodnevno raspravljaju umirovljenici diljem Europe opterećeni crnim prognozama o sve klimavijim mirovinskim sustavima. Pogotovo u slabijim ekonomijama kao što je naša.
Talijani su, podsjetimo, u velikom YouGov istraživanju promovirali deju kako bi državnu prvostupnu mirovinu trebalo ukinuti svima onima kojima ona nije nužna zaživot jer imaju druge izvore prihoda, primjerice dobru kapitaliziranu štednju ili prihode od nekretnina, dividendi i raznih privatnih mirovinskih planova.
I naši su čitatelji reagirali slično pa smo otvorili javnu raspravu u kojoj su se isticali još osebujniji prijedlozi; od ukidanja državne mirovine poduzetnicima do nacionaliziranja imovine “bogatima” koji primaju prvostupnu mirovinu. Takve prijedloge, s pravom, drugi dio naših čitatelja smatra nepravednima, diskriminatornima i nerealnima.
Tim povodom javio nam se i umirovljenik Mario koji smatra da dio hrvatskih umirovljenika mentalitetski pripada komunističkoj diktaturi. Ističe da je sve što ima zaradio radom te da je bio u ratu od prvog do zadnjeg dana.
Za sugovornike koji zazivaju nacionalizacije i ukidanje mirovinskih prava poduzetnicima kaže: “Da ima nepravde u svijetu ima je i previše. Da su klasne razlike, na žalost, sve veće, istina je. Istina je i da gospoda iz ovog članka žive u vrijeme Mao Ce Tunga.” Objašnjava, to što zazivaju je “utopija, totalna glupost, nemoguće i nikada neće biti”.
“Trebali su kroz život razmišljati o starosti i pobrinuti se da ih ona ne zatekne u neimaštini. I o tome bi se dalo razgovarati jer se većina takvih tijekom svog radnog vijeka nije žalila. Dobili su državne stanove, prečesto bolovali, radili za minimalac a ostalo primali na ruke”, analizira Mario.
“Umirovljenici mogu, a ne žele raditi”
I Dona ističe drugu stranu medalje kada je riječ o pritužbama na male mirovine. “Nažalost, ima jako puno onih koji su u lažnim mirovinama tako da je normalno da mirovinski sustav nije održiv. I to na uštrb nas koji radimo.“
Piše da takozvani umirovljenici sjede doma i odmaraju jer ne žele raditi, iako im država to omogućuje. “Takvima daju još kojekakve pomoći jer kao jadni ljudi nemaju”, kaže i zaključuje: “To je najveći problem našeg društva. I naravno mito i korupcija koja je prisutna u svim porama našeg društva.”
“Sve se dijeli kao u Potjeri”
Umirovljenica Tereza podsjeća da je mirovina stečeno pravo na temelju staža i uplata. Posebno je ljuta na socijalno krpanje mirovina. “Mi sa zasluženim višim mirovinama smo odradili puni staž, a neki i više. Obrazovali smo se tokom cijelog radnog vijeka i izdvajali više u fond. A sada ćemo to zbrojiti kao u kvizu ‘Potjera’ i podijeliti na sve.”
Dodaje da nije protiv pomoći onima s nižim mirovinama, ali preko drugih instrumenata: “Posebno bi trebalo pomoći onima koji su odradili puni staž, a radili su za minimalac. Ali to neka ide preko socijalnih transfera gradova i općina.“
U konačnici, nakon stotine i stotine pročitanih reakcija, mailova i poziva, možemo sa sigurnošću reći: hrvatski umirovljenici ne razumiju dobro ni mirovinski sustav ni polazne točke na temelju kojih su im mirovine izračunate. Slika je dodatno zamagljena desecima godina različitih izračuna, iznimki, povlastica i socijalnih korekcija. Zbog svega toga, svaka rasprava o mirovinskom sustavu zapne u jalovim usporedbama i zahtjevima da se nekome uzme da bi se drugome dalo.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
