Mladi poručuju umirovljenicima: ‘Mi plaćamo vaše greške, vi šutite’

Mlađi ljudi na probleme mirovinskog sustava i položaj umirovljenika često gledaju iz drukčije perspektive nego generacije koje su već izašle s tržišta rada. Usudili bismo se reći da ponekad imaju i širu sliku jer i sami osjećaju posljedice odluka koje su donosili današnji umirovljenici. A osjećat će ih i u desetljećima koja dolaze.

“Nadam se da će se konačno početi uviđati da je mirovinski sustav u svom velikom dijelu legalizirana otimačina”, piše tako naš čitatelj Davor koji tvrdi da Hrvatska ima oko 400.000 lažnih umirovljenika koji su to postali u svojim dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama života.

“Bezbrižno uživaju u blagodatima cjeloživotne mirovine, dok zaposleni rintaju i žive u strahu hoće li uopće doživjeti umirovljenje, a kamoli povrat novca koji im je četrdesetak i više godina otiman. Taj novac je otiman da bi ovi prvi bez brige i stresa za budućnost ustajali kad se probude, polako ispijali svoje kavice i pušili, nakon toga pojeli svoje obilne kasne doručke, a istovremeno imali napretek vremena za internetska prostranstva”, kaže Davor.

Osim što ga ljute privilegije i velike socijalne razlike, Davor napominje da takav životni stil pojačava i zdravstvene rizike. “Velikim dijelom natuku kilograme viška, dijabetes, srčane bolesti te bolesti lokomotornog sustava, a onda nemilice koriste zdravstveni sustav, u koji ne uplaćuju apsolutno ništa.”

“Istovremeno, ovi zaposleni niti stignu niti smiju hodočastiti po ambulantama i bolnicama jer ne mogu dobiti slobodan dan”, navodi naš ljutiti čitatelj uz napomenu da su najviše kažnjeni ljudi rođeni devedesetih godina i počeli su raditi mladi: “Njima se prijeti da će raditi do sedamdesete godine života, što znači da će rintati pedeset i više godina”

“Trans, komunisti, Udba, Thompson – umjesto pravih tema i problema”

“Sve ovo, među ovih 400.000 lažnih i 300.000 koji nisu odradili puni staž, nije tema. Njih najviše muče UDBA, KOS, pederi, lezbijke, strani radnici, masoni, Srbi, četnici, partizani, ustaše i ostali koji su im krivi što ta mirovina koju nisu zaradili ne iznosi barem 4.000 eura”, zaključuje Davor.

I naš čitatelj Siniša slično misli. “Nevjerojatno je da 30 godina nakon rata naši umirovljenici još nisu otvorili oči i svađaju se oko partizana i ustaša, navodnih trans ideologija.”

“Mislim da je naša zemlja jako bolesna i da naši ljudi ne zaslužuju bolje. Uzmite na primjer rukometaše. Sport koji bi trebao spajati i graditi mostove postaje talac onih koji ne žele dobro ovom društvu. Umjesto Daleke obale i ‘Morske vile’, oni svjesno odabiru Thompsona oko kojeg će se opet duboko podijeliti narod pa ćemo se opet mjesecima klati na društvenim mrežama. Zašto to rade? Je li to to zajedništvo? A svi plaćamo te sportaše. Ja ih plaćam jednako kao i mirovine”, kaže Siniša uz objašnjenje da je “hrvatski narod neobrazovan i dobar materijal za manipuliranje”.

“Niste nam napravili normalno društvo, krivi ste”

“Tako je i s umirovljenicima. Šute, a najglasniji su oni koji ništa ne razumiju. Što manje razumiju, to su glasniji u svojim budalaštinama. Jeste li čuli da su umirovljenici tražili bolje obavezno školstvo, bolje fakultete, bolje poduzetništvo, veća građanska prava i slobode za sve? Nisam ni ja. A samo to ih može izvući iz kaše koju su zakuhali”, nastavlja uz tvrdnju da se on ni ne nada da će dobiti mirovinu.

“Samo jauču od jutra do mraka, zavide pametnijima i školovanijima, izmišljaju tko im je kriv zato što ne žive k’o u filmu nego u državi koju su oni oblikovali. Najglasniji su oko nečega što nema nikakve veze s njima i kad treba drugima nešto zabranjivati. A kad treba nešto pametno i konkretno napraviti – nema ih. Hrvatstvo se ne može jesti pa me zanima o čemu i komu razmišljaju kad idu na izbore?” pita Siniša.

“Prave se grbavi jer misle da smo im mi mladi nešto dužni i da im trebamo ispunjavati njihove fiks ideje. E pa nismo! Vi ste nam bili dužni napraviti normalno društvo pa to niste napravili”, zaključuje Siniša.