Kad u svibnju navrši 70 godina, zagrebačka umirovljenica Radmila Nuja će, uz dodatni staž koji je prikupila u 13 godina otkad radi uz mirovinu, steći uvjete za novi izračun. Bude li povoljan, razmislit će o povlačenju iz privatnog posla.
Zasad i dalje intenzivno radi, iako prima prosječnu hrvatsku mirovinu. Razlog je, kako kaže, što voli živjeti punim plućima – provoditi ljeta u kući na Korani, ići na izlete s prijateljicama te odlaziti u toplice preko umirovljeničke udruge. Sve to, ističe, ima svoju cijenu. ”S mirovinom od 720 eura mogla bih preživjeti, ali ne bih mogla održavati vikendicu ni automobil, niti putovati. Za samca u mirovini, kakvih je u Hrvatskoj mnogo, sve je to luksuz. Zato radim i ne kukam“, kaže.
Prva mirovina svega 2913 kuna
Na nastavak rada u svom knjigovodstvenom servisu odlučila se čim je te 2013. godine vidjela prvi izračun mirovine koji je glasio na 2.913 kuna. “Bilo mi je jasno da s takvom penzijom neću moći normalno živjeti, ili barem ne uživati. Najprije sam radila kao prokuristica, a kad se kasnije otvorila mogućnost rada na pola radnog vremena uz mirovinu, odlučila sam se za to. Cijelo to vrijeme išao mi je staž koji bi se trebao uvažiti kod reizračuna. No moram reći da nisam previše optimistična jer sam čula za negativna iskustva“, napominje.
Samohrana majka
Priča nam i da je kao samohrana majka vlastitim naporima podigla dvoje djece. ”Bivši suprug, danas pokojni, nikad nije bio odgovoran što se tiče posla – malo je radio, malo nije. To nas je i razdvojilo dok su djeca bila mala. Jedina financijska pomoć od njega bila je kad sam godinu dana bila bez posla i tada mi je davao po 100 maraka mjesečno koje su mi pokrivale režije. Djeca i ja smo u tom razdoblju živjeli od skromne socijalne pomoći, u ogromnom egzistencijalnom strahu. Kad sam se ponovno zaposlila, nikad više nisam dopustila da mi se tako nešto ponovi“, prisjeća se.
Od financijske savjetnice do vlasnice firme
Zaposlila se potom u tvrtki čiji je vlasnik bio financijski savjetnik zaposlen u RIF-u (Računovodstvo i financije), u kojoj je ubrzo stekla veliko iskustvo. To ju je ohrabrilo da već iduće godine pokrene vlastiti knjigovodstveni servis ”Salomon”, koji posluje već 32 godine. ”Deset godina radila sam dva posla istovremeno i to je bilo vrlo plodno razdoblje moje karijere. Kasnije sam vodila samo vlastiti posao, i to od kuće, što ima svojih prednosti i mana. Čovjeku s vremenom dojadi biti doma po cijele dane, ali nastojim biti stalno aktivna, da se ne otuđim os svijeta“, kaže.
Privatni posao značio je odricanja
Vođenje vlastitog posla, ističe, značilo je mnoga odricanja. ”I kad idem u vikendicu na Korani, posao uvijek nosim sa sobom. Tek sam si prije dvije godine priuštila dvotjedni odmor u hotelu u Baškom Polju gdje uz puni pansion nisam morala ništa raditi. Nisam znala što bih sa sobom i opustila sam se samo zahvaljujući mojoj otkačenoj 85-godišnjoj prijateljici Ružici, koja me nagovorila čak i na nudizam“, govori kroz smijeh.
Otkriva nam veselo i da je ponosna baka petero unučadi. Troje joj je podario sin Denis, koji živi i radi u Londonu, a dvoje kći Maja, koja živi u Zagrebu. ”S kćerinom obitelji viđam se češće jer su mi bliže pa često dolaze, a kod njih sam provela i Božić. Nakon slavlja sam se pak malo povukla na vikendicu kako bih udahnula svježeg zraka, bilo je ljekovito za dušu i tijelo. No nakon tjedan dana mi je dojadilo ložiti drva pa sam se vratila“, kaže.
Težak rastanak od ljubimca
Potom joj se lice ozbiljilo, kaže da joj je studeni donio tužnu prekretnicu jer je nakon 17 godina morala uspavati svog ljubimca, bišona Feliksa. ”Tuga za njim se ničim ne može opisati. Bio je moj spas od samoće, motivator, moja ljubav. Uz njega sam postala dio genijalne kvartovske pseće ekipe s kojom se i dalje družim. Bojim se nabaviti novog psića jer sam u godinama i što ako jednog dana ne budem mogla brinuti o njemu? To bi mi još jednom slomilo srce“, iskreno priznaje.
Preuređenje životnog prostora kao najdraži hobi
Osim šetnji kvartom, planinarenja i odlazaka u toplice s udrugom umirovljenika, Radmila ima još jednu strast – uređenje interijera. ”Najviše volim fotelje, imam ih svih oblika i boja. Puno toga naručujem online, obilazim dućane s namještajem, a posebno volim odlazak u Ikeu s prijateljicom i susjedom Beti. Nikad nam ne dosadi razgledavanje i ručak, znale smo ići gotovo jednom tjedno. To su ti naši mali gušti“, rekla je ova vedra umirovljenica i poduzetnica.
