Na društvenim mrežama sve je više selfija žena u šezdesetima, sedamdesetima i starijih. Millree Williams, certificirani životni i karijerni trener za osobe u mirovini, za SixtyAndMe ističe da ti selfiji znače mnogo više od pohvala izgledu. Oni gotovo mijenjaju kulturu koja često ignorira starije žene i proces starenja.
“Kao životni trener radim s mnogim ženama, a u svakodnevnom životu okružen sam sestrama, punicama, kolegicama i susjedama. Upravo iz tih razgovora i susreta proizašlo je jedno zapažanje koje želim podijeliti. Ako prođete društvenim mrežama, primijetit ćete da žene u pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima sve češće objavljuju selfije. Na nekima su dotjerane, na drugima ležerne; ponekad djeluju radosno, ponekad zagonetno ili ponosno, a nerijetko i tužno.”
“Kad netko naiđe na takve fotografije, gotovo se neizbježno rodi pitanje, bilo ono izrečeno naglas ili tek u obliku ironično podignutih obrva: zašto? Pretpostavka je bez iznimke negativna: ta žena je tašta, nesigurna, željna pažnje. No za većinu zrelih žena takvo tumačenje uopće ne pogađa bit ovakvih fotografija”, napominje Williams.
Cijeli život gledalo ih se kroz uloge
Većina žena koje danas imaju preko 60 godina nije odrasla u svijetu u kojem su same kreirale vlastiti vizualni identitet. Fotografije su se radile za obiteljske albume, tijekom godišnjeg odmora i na važne datume. Ona bi se pojavila, nasmijala i nastavila dalje.
“Desetljećima su te žene bile vidljive kroz uloge, prije svegao kao nečija supruga, majka, skrbnica, profesionalka. Rijetko se ih se gledalo jednostavno kao njih same. Selfie mijenja taj obrazac. Sada žena samostalno stvara vlastiti identitet. Namjerno. Svojom voljom. Poručuje: Ovo sam ja, a ovaj trenutak mi puno znači”, objašnjava.
Realnost nevidljivosti
Često u razgovorima s našim umirovljenicama čujemo da ih, otkako su se umirovile, nitko više nigdje ne poziva te da imaju osjećaj kako su postale nevidljive. Kad izađu, čini im se da ih se više ne primjećuje, a pohvale koje su nekad primale mijenjaju se ili potpuno izostaju. Javna se pozornost postupno preusmjerava pa su žene što su starije sve rjeđe prisutne i u medijima. Mnoge priznaju da ih svijet više ne primjećuje, a ta se (ne)vidljivost s godinama samo smanjuje.
“Nevidljivost žena treće dobi nije izmišljotina. To je kulturni fenomen. Dakle, kad žena u svojim sezdesetima objavi selfie, možda poručuje nešto vrlo stvarno a to je da ne želi nestati. To nije narcizam. To je ljudski”, napominje Williams.
Selfiji kao samoodređenje, ne samopromocija
Zrelim ženama selfiji rijetko služe lovu na lajkove, a češće su način da obilježe neki lijepi trenutak ili samouvjereno pokažu osobnu promjenu kao što je prihvaćanje sijede kose, bora i nekog životnog iskustva. U tom smislu, selfie nije halospjev izgledu, već je riječ o identitetu. Ne poziva da je gledamo, već govori da je to – ona.
“Naša se kultura mijenja, ali vrlo sporo. I dalje se starije žene rijetko prikazuje u pozitivnom svjetlu. Kad zrele žene dijele selfije, one čine nešto istodobno nenametljivo i moćno: odbijaju nestati sa scene, mijenjaju poimanje starenja, normaliziraju prisutnost, radost i snagu te nude stvarne uzore, a ne one kakve smo navikli gledati u reklamama. Te fotografije ne vrište. One jednostavno postoje i ta vidljivost je važna”, objašnjava životni savjetnik.
Samopouzdanje u ovoj životnoj fazi nije površno ni lažno
“Da, neke zrele žene objavljuju selfije jer im to pomaže da osjete samopouzdanje. Nakon desetljeća tijekom kojih im se, izravno ili neizravno, poručivalo da su starije žene manje relevantne, prakticiranje samoprihvaćanja nije razmaženost, nego autokorektivni čin. Samopouzdanje u zrelijoj dobi nije traženje odobravanja, već mir koji započinje dopuštanjem da ih se vidi bez isprike”, dodaje.
Generacijski pomak koji zaslužuje poštovanje
Mnoge zrele žene rade nešto što ženama u zrelim godinama prije nije bilo dopušteno: zauzimaju prostor, preuzimaju vidljivost, definiraju se bez dopuštenja. Društvene mreže samo su alat, ali impuls je dublji od platforme.
“I zato ako ste ikad napravile selfie i oklijevale ga objaviti jer vas je brinulo što bi drugi mogli misliti, zastanite na trenutak. Postavite si drukčije pitanje: zašto vam i u ovim godinama smeta to što ste vidljive? Provele ste desetljeća pokazujući se za druge. Zaradile ste pravo da se pokažete sebi. Selfie ne mora dokazivati mladost, ljepotu ili relevantnost. Ponekad on jednostavno poručuje da ste još tu i da vaš put nije završio. A to, u bilo kojoj dobi, zaslužuje poštovanje”, snažna je poruka životnog savjetnika.
A vi, snimate li selfije? Kako odlučujete kada i gdje ćete ih snimiti? Objavljujete li ih? Što vam selfiji znače?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
