“Ne razumijem zašto se penalizacija prijevremenog umirovljenja nije ukinula sa 65 godina. Ovo sa 70 ne valja. To je Plenković namjestio tko zna kome. Ako je dob za starosnu mirovinu 65, onda bi i tad trebala prestati penalizacija jer smo već dovoljno kažnjeni.”
Piše nam to naš čitatelj Mirnes, nezadovoljan činjenicom da će još nekoliko godina pričekati do punog iznosa nepenalizirane mirovine. Uvjeren je, kao i mnogi drugi, da je upravo on gubitnik, ako ne i žrtva u izračunu mirovine.
Iako su neki ekonomisti upozoravali da penalizacija nije kazna, nego aktuarska mjera koja u obzir uzima duljinu korištenja mirovine, u praksi ona nikada nije održavala ravnotežu. Dapače, bila je na strani onih koji su ranije otišli u mirovinu, a od Nove godine s punim se pravom može govoriti i o nagradi za prijevremeno umirovljenje.
Pokazat ćemo to na krajnje banaliziranoj računici u koju ćemo uvrstiti dva imaginarna umirovljenika: Juru i Ranka. Obojica imaju jednak broj godina staža i tijekom radnog vijeka primali su isti iznos plaće. No Jure je otišao u mirovinu s navršenih 65 godina života, dok je Ranko otišao sa 60 birajući penaliziranu mirovinu.
Ranko nije zadovoljan
Jure prima mirovinu od 700 eura, a Ranko samo 616 eura jer je penaliziran 0,2 posto po mjesecu ranijeg umirovljenja. Na prvi pogled to izgleda kao kazna i Ranko neprestano prigovara da mu je nanesena nepravda. Dapače, misli da dob umirovljenja nije relevantna za visinu mirovine, upušta se u jalove rasprave na društvenim mrežama i misli da ga je država iznevjerila. No kad se pogleda koliko će tko ukupno dobiti do kraja života, slika se bitno mijenja.
Naime, zamrznemo li ovaj trenutak i na temelju njega simuliramo budućnost, uz uvjete da će obojica naših umirovljenika doživjeti muški prosjek od 76 godina, možemo zaključiti da će Jure mirovinu primati 11 godina ili 132 mjeseca, a Ranko 16 godina ili 192 mjeseca.
26.000 eura više
Bez usklađivanja mirovina i bez ukidanja penalizacije, redovno umirovljeni Jure primit će 92.400 eura mirovine. S druge strane, Ranko bi, čak i uz doživotnu penalizaciju, uz mjesečnih 616 eura kumulativno primio 118.272 eura. To je gotovo 26 tisuća eura više od Jure koji je strpljivo čekao na mirovinu do svoje 65. godine. Ako je k tomu Ranko uzeo i otpremninu kao stimulaciju za raniji odlazak, njegov saldo još je povoljniji.
32.000 eura više
S obzirom da je penalizacija ukinuta 1. siječnja 2026. godine za umirovljenike starije od 70 godina, razlika postaje još veća. U tom slučaju Ranko deset godina prima umanjenu mirovinu, a zatim šest godina puni iznos. Ukupno bi Ranko do kraja života primio 124.320 eura, odnosno gotovo 32 tisuće eura više od Jure.
37.000 eura više
Najveća razlika nastaje ako se penalizacija ukine već s navršenih 65 godina. Tada Ranko pet godina prima niži iznos, a idućih 11 godina isti iznos kao i onaj koji je radio do zakonske dobi. Ukupna Rankova isplata u tom scenariju doseže 129.360 eura, gotovo 37 tisuća eura više nego što će Jure primiti do kraja života.
Gledajte na duže staze
Ovakva računica pokazuje da prijevremeno umirovljenje nije nužno financijski nepovoljnije kada se gleda na duže staze, a ukidanje penalizacije u određenoj dobi pritom nije neutralna mjera jer objektivno povećava ukupnu isplatu prijevremeno umirovljenima u odnosu na one koji rade do propisane dobi.
U stvarnim uvjetima razlika je manja, ali je učinak isti pa će, prema računicama nekih ekonomista, s novim uvjetima za ukidanje penalizacije penalizirani u prosjeku dobiti “samo” 20.000 eura više.
Mirovina ili socijalna pomoć?
Ukidanje penalizacije prijevremenih mirovina zato se ne može tumačiti kao mjera pravednosti, nego ponajprije kao socijalna intervencija koja će biti još samo jedna u nizu mana hrvatskog mirovinskog sustava.
Je li onda mirovina nešto što proizlazi iz godina rada i uplaćenih doprinosa ili socijalna pomoć? I sami umirovljenici na ovo će odgovoriti danas ovako, a sutra onako, ovisno kako im odgovara.
S druge strane, u društvu s velikim udjelom prijevremeno umirovljenih, rasprave o penalizaciji mogu biti snažan alat prikupljanja političkih bodova. Zbog toga se penalizacija prestaje promatrati kroz prizmu dugoročne održivosti sustava, a sve više kroz prizmu kratkoročnog političkog profita. U usporedbi s rastom svih mirovina, jeftinije je kroz ukidanje penalizacije povisiti mirovinu samo dijelu umirovljenika. Unatoč globalnim trendovima i upozorenjima Europske komisije da bi smjer trebao biti upravo suprotan.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
