Konstantno sažalijevanje i savjeti okoline naveli su 54-godišnju ženu da se obrati životnoj savjetnici kako bi dobila odgovor na pitanje treba li se zabrinuti zato što voli samački život. Također želi znati kako ljubazno odgovoriti dušebrižnicima koji joj savjetuju što bi trebala raditi.
“Imam 54 godine i, iako sam bila u braku 22 godine, posljednjih 14 godina sam sama. Prije nekoliko godina kratko sam se ponovno udala, ali to je poglavlje završilo brzinom munje. U ovom trenutku života osjećam se istinski zadovoljno. Sama sam, ali nimalo usamljena. Imam dobar posao koji mi ostavlja dovoljno mjesta za privatni život, a životu sam zahvalna i na kćerima i unucima koji mi donose radost i smisao”, opisuje svoju situaciju.
Kako objasniti da žena može biti sama i sretna
“Prijatelji i obitelj stalno mi govore da si moram nekoga naći i da ne bih trebala biti sama, kao da moj status solo žene nužno znači da mi nešto nedostaje. Neki pretpostavljaju da jednostavno čekam pravog partnera, ali to nije slučaj. Njihove primjedbe počinju me nervirati jer se nakon njih stalno preispitujem i osjećam se loše. Moje pitanje je kako ljudima objasniti da sam sretna upravo ovako? Kako ljubazno odbiti tuđe savjete i prepustiti se mirnom i ispunjenom životu po svojoj mjeri?” pita 54-godišnjakinja.
Zaustavite patroniziranje
Profesorica etike Eleanor Gordon-Smith odgovara: “Svatko čiji život odstupa od očekivanja većine suočava se s istim pitanjima. Ne samo oko partnerstva, nego i oko odluke hoće li imati djecu, raditi ili biti domaćica, prihvatiti manju plaću zbog drugačijeg načina života, odnosa prema novcu ili bilo koje druge životne odluke.”
“Takvo patroniziranje nameće misli i pitanja o tome griješimo li u vlastitom životu jer, ako isto čujemo s više strana, lako počnemo sumnjati u sebe. Pritom ne shvaćamo koliko su takva pitanja pretenciozna osobito kad se tiču izbora hoćemo li živjeti s partnerom ili sami. Nekome tko se rastane uglavnom kažu da mu sada treba netko novi i bolji, a rijetko da mu prijatelj. To je jednostavno uvriježeno u našoj kulturi”, ukazuje savjetnica u odgovoru za The Guardian.
Ponudite im drugu perspektivu
“Kako biste se oduprli tim primjedbama, uključujući i onima u vlastitoj glavi, možete pokušati drugačije opisivati stvari. Ljudi često misle da vam govore u skladu s onim što vide kod vas, a zapravo projiciraju vlastite poglede i osjećaje. U sebi stvore scenu, pogledaju vaš život i pomisle kako bi se oni bez partnera osjećali nepotpuno i tada zaključe da to mora vrijediti i za vas, odnosno da ste i vi nepotpuni ako ste sami. Razumijevanje toga je bitno.”
Različiti ljudi mogu potpuno drukčije opisivati istu scenu, a kako kaže životna savjetnica, rizik je u tome da povjerujemo njihovom opisu. “Pitajte se kako bi opisali svoj život kad bi govorili ono što stvarno osjećate, Jer tamo gdje drugi vide prazninu neke vrste veze, vi možda vidite mir. Tamo gdje vide usamljenosti, vi osjećate sigurnost samodostatnosti. Tamo gdje oni vide nekoga tko bi mogao imati više, vi vidite da već imate više nego dovoljno. Ta spoznaja će vam pomoći.”
Ne gledamo jednako na iste stvari
“Svima koji inzistiraju recite kako scena iz vašeg života izgleda vama: Za mene je vrijeme s unucima čista radost i potpuni fokus, ne osjećam da mi išta nedostaje. Ili, ako je matematika jasna: ”Ti vidiš nekoga tko nije u braku, a ja vidim nekoga tko je bio u braku 22 godine. Poanta nije uvjeravati ih da ste ovako sretni, nego promijeniti njihov pogled i pomoći im da vaš život vide vašim očima, a ne svojim”, kaže profesorica.
“Čini se da ste doista sretni. To što neki ljudi preferiraju imati partnera u životu, ne znači da je to objektivno bolji izbor. Ne dopustite da vam tuđi opisi vašeg života pomute sreću”, zaključuje Gordon-Smith.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
