Umirovljeni inženjer Stjepko (71) iz zagrebačke Dubrave otkriva da je upao u zamku akcijskih ponuda u supermarketima u koje zalazi gotovo svaki dan.
“Osvijestio sam da su trgovci vrlo vješto osmislili sustav akcija preko papirnatih kataloga i online aplikacija. Samac sam u mirovini, s dovoljno slobodnog vremena pa sam obilaženje trgovina u potrazi za povoljnijom kupovinom pretvorio u svakodnevni hobi. Živim u kući u Dubravi i u blizini imam tri velika supermarketa – Spar, Kaufland i Konzum.”
“I Lidl je tu. Svaki tjedan provjeravam što je u katalozima, izrezujem proizvode koji mi se čine isplativima i planiram svoje obilaske trgovina. To je već preraslo u lošu naviku”, priznaje i dodaje kako je svjestan da bi ovu energiju mogao bolje potrošiti, primjerice u druženju ili šetnjama.
Digitalne akcije i aplikacije – dvosjekli mač
Stalni ranojutarnji ritual mu je odlazak u Spar po graham peciva. “Mekana su i koštaju samo 20 centi. Osim peciva tu jednom tjedno obavim i veću nabavku, već prvi dan nakon što počnu vrijediti akcije iz kataloga. Nakon Spara nije mi problem otići po meso ili drugi akcijski proizvod u Kaufland ili Konzum”, otkriva ovaj umirovljenik.
Kaže i da koristi digitalne alate. “Lidlova aplikacija je zgodna jer sve na akciji možete staviti na popis za kupovinu. Primjerice u ponedjeljak odmah ujutro idem po svježe pile hranjeno tradicionalno kukuruzom, kilogram im je 3,18 eura. Ponekad u Lidlu dobijem i gratis proizvode, trenutačno me čekaju čips od paprike i paket papirnatih maramica. Ali i sami znate da sam to gratis dobio zato što sam puno potrošio u mjesec dana”, objašnjava.
Zamke akcijske prodaje
Uvijek potroši puno više nego što je planirao. “Samo u Lidlu sam u veljači potrošio 130 eura, u Kauflandu najmanje toliko, a u Šparu najviše. Do kraja mjeseca potrošim oko 700 eura, i od 1100 eura mirovine ostane mi jedva za režije i gorivo. Najgore mi je kad kupim nešto što ne pojedem, samo zato što je bilo u pola cijena zbog isteka roka, ili na akciji. Nije rijetkost da nešto završi u smeću.”
Nije jedini umirovljenik koji vreba akcije. Iako njegova mirovina ne dopušta rasipnost, za oko 400 eura viša je od prosječne hrvatske, što znači da njegov problem nije samo u visini primanja, nego i u navici koja je s vremenom prerasla u obrazac.
Trudi se izaći iz trgovačkog labirinta
Godinama je živio po tom obrascu, no sada pokušava kupovati rjeđe i priznaje da nije lako prekinuti ritual koji je tako dugo gradio. “Osjećam da me odlasci u trgovine samo iscrpljuju. Mnogo toga mi uopće ne treba. Svakodnevna kupovina više me ne veseli. Sada radim na tome da novac i energiju usmjerim drugdje. K vragu i trgovačke zamke”, zaključuje.
Kupujete li i vi na akcijama? Zavaraju li vas ponekad?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
