“Iz fonda izbacite sve osim radničkih mirovina. Nemaju tu što raditi branitelji i saborski zastupnici, a pogotovo ne partizani. Da se njima isplaćuje mirovina iz državnog proračuna, nama radnicima bi iz fonda mirovine bile veće.” To je komentar koji je na našoj stranici ostavila umirovljenica Biba, uvjerena da bi radnički doprinosi bili dovoljni za pokrivanje mirovina općeg sustava.
No jesu li povlašteni baš toliko povlašteni? I ima li mit o “fondu”, a koji predstavlja ukupnost prikupljenih prvostupnih doprinosa aktualnih radnika, uporište u stvarnosti? Provjerili smo to krajnje pojednostavljenom računicom temeljnom na službenim podacima koje objavljuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Sasvim sigurno, ovaj račun nije apsolutno točan, no sigurno je indikativan.
Ono što svi zaboravljaju
Iza većine takozvanih povlaštenih mirovina stoji radni staž. Prema podacima HZMO-a, riječ je o najmanje 4,9 milijuna godina ukupnog staža. Kad bi se taj staž obračunao samo po najnižoj zakonskoj formuli (15,73 eura po godini staža), država bi za te mirovine morala izdvojiti oko 924 milijuna eura godišnje. To je apsolutni minimum.
U stvarnosti, za mirovine po posebnim propisima godišnje se isplaćuje oko 2,34 milijarde eura. Razlika između izračunatog minimuma i stvarne isplate iznosi oko 1,42 milijarde eura. No to je gornja, teorijska razlika. Jer većina tih korisnika, i bez posebnih propisa, imala bi mirovinu višu od zakonskog minimuma.
Kad se kao usporedba uzme prosječna mirovina prema općim pravilima (ZOMO), realna razlika pada na oko 1,15 milijardi eura godišnje. Drugim riječima: povlaštenje ne košta 2,3 milijarde eura, nego realno oko milijardu i nešto sitno.
A koliko država ionako mora dodavati?
U 2025. godini za sve mirovine zajedno potrošeno je više od 9 milijardi eura. Doprinosi radnika donose oko 5,5 milijardi eura. Razliku od 3,5 milijardi eura pokriva državni proračun.
Iz svih ovih brojki proizlazi: čak i kada bi se mirovine po posebnim propisima u potpunosti ukinule, kada bi se ti korisnici mirovina izbrisali, što je nemoguće jer iza njih stoje doprinosi i staž, ukupni aktualni doprinosi i dalje ne bi bili dovoljni. Sustav bi i dalje bio u minusu za oko milijardu godišnje. Kada bi se sadašnjim povlaštenicima priznala minimalna mirovina temeljena na stažu, manjak sustava preskočio bi dvije milijarde.
Draga Biba…
Zaključno, ne postoji scenarij u sadašnjoj strukturi sustava u kojem bi doprinosi sadašnjih radnika mogli pokriti sve mirovine. Ili, ako ćemo odgovoriti našoj umirovljenici Bibi s početka ove priče: da se u cijelosti ukinu sve mirovine onima koji su povlašteni pa da se mirovine financiraju isključivo iz doprinosa, Bibina mirovina bila bi manja.
Riječ je o pojednostavljenoj računici koja ne obuhvaća sve varijable sustava, ali jasno ilustrira razmjere odnosa prihoda i rashoda.
