Žena koja je nakon 30 godina braka otkrila da je suprug godinu dana imao aferu bori se sa sramom, krivnjom, strašnim mislima i osjećajem da ne može sama pronaći izlaz. Zbog toga se obratila stručnjakinji za psihičko zdravlje koja joj ukazuje na važnost upoznavanja sebe, sagledavanja odnosa i traženja podrške u procesu suočavanja s izdajom.
Šok nakon otkrića dugotrajne afere
”U braku sam 30 godina i donedavno smo bili najbolji prijatelji. Onda sam primijetila da se počeo udaljavati, iako je i dalje bio ljubazan. Mislila sam da je to prolazna faza, neka vrsta krize zbog godina. No, nedavno sam slučajno otkrila da je punih godinu dana bio u vezi s drugom ženom. Život kakav sam poznavala srušio mi se u trenu”, opisuje.
Kako izdaja razara samopouzdanje
”Svijet mi se okrenuo naglavačke i izgubila sam osjećaj unutarnje ravnoteže. U trenu sam se raspala na komadiće. Koliko god pokušavam razumjeti, ne uspijevam. Bila sam aktivna žena s mnogo interesa, a ova me izdaja slomila i sve se svelo na taj jedan događaj. Liježem i budim se s tim u mislima. Najgore je što osjećam užasan sram zbog prevare, zbog toga što sam živjela u laži i zbog uvjerenja da nisam bila dovoljno dobra. Kad sam sama, obuzimaju me strašne misli”, iskrena je.
“Želim vratiti kontrolu nad svojim životom i ne želim završiti ogorčena, depresivna i slomljena. Znam da nisam prva ni posljednja koja prolazi kroz ovo, ali što moram napraviti da se oporavim? I reagiram li pretjerano?” pitanja su koja muče nesretnu suprugu.
Psihoterapeutkinja upozorava: Sagledajte aferu iz šire perspektive
“U pismu ne spominjete što se dogodilo nakon što ste otkrili aferu, niti kako su se stvari razvijale poslije. Kao da je taj jedan traumatičan događaj postao jedina stvar o kojoj možete misliti i potisnuo sve ostalo. No važno je pokušati malo proširiti perspektivu”, ukazuje nesretnoj ženi priznata britanska psihoterapeutkinja Alessandra Lemma u javnom odgovoru za The Guardian.
“Ono što se iz vaših riječi može zaključiti jest da ovaj događaj doživljavate katastrofalno. Otkriće afere ne doživljavate samo kao bolan udarac za odnos koji vam je bio važan, nego kao potpuni kolaps vašeg unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kad govorite o tome da ste se raspali na komadiće i izgubili unutarnju ravnotežu, to upućuje na uzdrman osjećaj vlastitog identiteta, kao da je popustilo nešto ključno što vas je držalo”, navodi psihologinja ženu na promišljanje.
Potisnuta ljutnja je opasna
Ukazuje joj i na opasnosti potisnute ljutnje. “Istodobno sam uočila da je kod vas izostala ljutnja prema suprugu, ali je prisutan snažan osjećaj srama. Gdje je vaša ljutnja? Osjećate li da imate pravo na nju? Ponekad, kada bol postane preintenzivna, lakše ju je usmjeriti prema sebi nego prema drugome. Moguće je i da na taj način pokušavate pronaći smisao u nečemu što je inače teško pojmljivo.”
“Time što ‘katastrofu’ smještate u sebe, možda stvarate osjećaj kontrole nad situacijom koja se čini potpuno izvan vaše kontrole. Ali, znajte da to dolazi uz visoku cijenu za vaše psihičko stanje”, upozorava.
Jedna izdaja može probuditi stare emocionalne rane
Objašnjava i da se ponekad dogodi da se naš fokus potpuno suzi kad sadašnja trauma dodirne nešto dublje, neku staru bol ili raniju traumu koju nismo do kraja prepoznali i obradili. Tada jedan jedini događaj može izvući mnogo slojeva i djelovati mnogo snažnije nego što bismo očekivali.
“Možda bi vam moglo pomoći da si postavite nekoliko pitanja: što vam je ovaj brak pružao u smislu vašeg doživljaja sebe i onoga tko ste? Što vam je u tome bilo vrijedno? Gdje je vaša ljutnja i što vam se čini rizičnim u tome da si dopustite osjetiti je? I što vam je sada najteže podnijeti, sama izdaja ili spoznaja da niste znali da se to događa? Odgovorite si iskreno”, savjetuje.
Strašne misli nakon izdaje: zašto je važno potražiti pomoć
“Sada je važno da pokušate odnos sagledati u cjelini, a ne samo njegov završetak. To ne znači umanjivati ono što se dogodilo, nego ponovno uspostaviti osjećaj cjelovitosti i unutarnje stabilnosti koji vam je narušen. Kao prvo, ne biste trebali nositi teret srama. Vjerovali ste i bili prevareni, a odgovornost za to ne leži na vama.”
“Ono što me posebno zabrinjava su ‘strašne misli’ koje spominjete. Najvažnije je da ih podijelite s nekim kome vjerujete. Govoriti o ovome nije lako, ali je nužan prvi korak prema tome da ono što se dogodilo počnete postupno integrirati, umjesto da vas i dalje razbija na komadiće”, savjet je ove istaknute britanske psihologinje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
