Na temu nasljedstva, u kojoj tumačimo kako zaštititi svoj dio imovine kada su nekretnine stečene u braku upisane isključivo na jednog supružnika, reagirala je umirovljenica Stana iz okolice Bjelovara. U pismu otkriva da ima dvije kćeri te da je, ubrzo nakon smrti supruga prije četiri godine, odlučila kako će raspodijeliti imovinu te je formalno ovjerila oporuku. Napominje i da su se kćeri na ostavinskoj raspravi odrekle svog dijela u korist majke, čime je njena namjera raspodjele imovine u potpunosti pravno valjana.
Oporuka kao ključ mira u obitelji
“Moja imovina, moja stvar, svoje sam odlučila i u četiri godine sam sve sigurnija da sam odlučila ispravno. Previše sam se kod rodbine i po selu nagledala kako su se braća i sestre zakrvili, u doslovnom smislu riječi, zbog nasljedstva. A to traje i po dvadeset, trideset godina. A zbog čega? Zbog gramzljivosti. Ti roditelji se okreću u grobu, često kažem”, piše gospođa Stana.
Suprug nije mario za nasljedstvo
Objašnjava i kako njezin suprug nikada nije mario za pitanje oporuke. “Imamo dvije kćeri. Suprug je za života govorio da će otići prije mene i da sve ostavlja meni. Nije htio rješavati nasljedstvo i uključivati svoju volju oko kćeri. No ja sam se itekako pobrinula da sve rasporedim na vrijeme, pravedno i po svojoj savjesti, jer ne želim da se poslije čupaju i tuku. Jednoj sam kćeri ostavila više, ali imam razlog za to. Vjerujem da će se kći koja će dobiti manje s tim pomiriti.”
Zašto nasljedstvo nije podijeljeno jednako
Pojasnila je i zašto nasljedstvo nije podijelila na jednake dijelove: “Jedna kći živi sa mnom, ima troje djece. Suprug i ona teško rade i teško školuju djecu, ovdje plaće nisu velike. Djecu treba školovati u gradu i to je ogroman trošak. Zato sam njoj ostavila više. Ostat će dvjema unukama i unuku, jer nitko sa sobom ništa neće ponijeti u grob. Toj kćeri ostavljam cijelu kuću na tri kata, gospodarsku zgradu u kojoj je garaža, a do nje i ljetna kuhinja. Ostaje joj i veliko imanje oko kuće, dvije njive i komad šume”, otkriva.
Raspodjela imovine po savjesti
Smatra da ima opravdan razlog za to što će drugoj kćeri ostaviti manje. “Ona je odselila u Zagreb, dobro stoje. Suprug joj je liječnik, a ona je završila fakultet i ima dobar posao. Imaju samo jedno dijete. Voze novog džipa i putuju. Možda će netko reći da sam nepravedna, ali ova obitelj koja je sa mnom živi skromno i stalno mi u svemu pomažu.”
“Ovi iz Zagreba, pak, dođu triput godišnje na jedan dan, nikad nemaju vremena, a svaki godišnji odmor provode negdje na putu. Toj ću kćeri ostaviti lijep komad šume, vrijedan sada, a još više u budućnosti. Nadam se da će to mirno prihvatiti. Moja je savjest čista i spokojna”, zaključuje svoje pismo umirovljenica Stana.
Jesteli odlučili kome što ostavljate? Pišite nam!
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
