Velik dio naših čitateljica, umirovljenih majki, s negodovanjem je pročitao vijest da Poljska već godinama osigurava minimalna mirovinska primanja majkama koje su odgojile četvero ili više djece, a pritom nisu radile ili nisu nakupile propisani minimum staža. Nije ih se dojmio ni francuski model koji roditeljima koji su odgojili troje i više djece, uz pripisani staž, dodaje i deset posto na mirovinu.
Prijedlog da bi Hrvatska trebala razmisliti o uvođenju takozvane mirovine za majke odgojiteljice, koja bi bila socijalna naknada u starosti, razljutio je mnoge. U hrvatskom slučaju, prema poljskom modelu, to bi bila primanja od simboličnih 225 eura mjesečno, ako bismo računali minimum propisanih godina staža i aktualni AVM, a isplaćivala bi se kao socijalni transfer iz državnog proračuna.
“Ako sam mogla ja, mogle su i one”
“Odgojila sam troje djece sama i zaradila svoju mirovinu. Dok sam ja djecu razvlačila u vrtić i školu pa žurila na posao, one su pile prvu jutarnju kavu i budile djecu. Ne podcjenjujem posao majke, ali nismo iste. Ja sam mirovinu zaradila i ne znam zašto bi nekome bila dana na pladnju”, kaže naša sugovornica Mirna.
“Ako sam mogla ja, mogle su i one. Zašto bi njima bilo lakše? Pogotovo ove mlade mame. Ako sam se ja mučila za mirovinu, neka se ostave mobitela i ugradnje noktiju. Neka idu raditi. Neka voze Glovo. Neka bicikom dostavjaju ćevape, ako nisu završile auto školu”, obrazlaže Mirna uz tvrdnju da je mirovina, a i sve što nalikuje na nju, nešto što se zarađuje.
Strah od izjednačavanja
Istodobno, umirovljenica Jadranka piše: “Ja sam odgojila troje djece i trudna radila. Odradila sam 40 godina staža. Uz sav posao imala sam vrt i hranila živad, kao i one koje nisu radile. Tko je tu lud? Nije ti država dala djecu, a one bi mirovinu.”
Jadranka tako jasno poručuje da bi se osjećala obezvrijeđeno kada bi država četverostrukim majkama bez staža dala 225 eura. Za nju je to više vrijednosna kategorija nego financijska pa zaključuje da bi se osjećala “kao glupača” kada bi se to realiziralo.
Gordana pak kaže da su s dvoje djece suprug i ona radili noćne smjene i vikende. “Djeca su oko vrata nosila ključ. Otišla sam u mirovinu s 47 godina staža, odgojila djecu, kuhala, prala, čuvala unučad, i sada ja trebam imati mirovinu kao vi, drage gospođe, koje nikada niste radile? E, ne bi moglo!” kaže ljutito. Iako ona ne bi izgubila ništa da se uvedu simbolične naknade za majke odgojiteljice, Gordana bi se osjetila izjednačenom s njima, a ona smatra da je ipak puno vrjednija od žena koje su se posvetile isključivo majčinstvu.
Četvero djece i posao, može li se sve?
Nera nije umirovljenica, no smatra da ne bi bilo pošteno da netko ima minimum prihoda u starosti ako mu život nije priredio ista iskušenja kao njoj. “Imam četvero djece i, gle čuda, radim. Istina je da budem slomljena, da ne idem spavati nego se onesvijestim. Radim 40 sati tjedno uz posao doma. Ja sam i spremačica, i privatni vozač, i psiholog, i učitelj, i animator – sve što je svaka druga majka. Kad se sve posloži, sve se stigne.”
Doduše, nije reagirala na komentar čitatelja Darka koji je izračunao da cijena društvenog vrtića za njezinu djecu daleko premašuje ukupni iznos mirovine koju majka odgojiteljica može tijekom života primiti, a pritom je djecu čuvala kod kuće.
“Život je borba!”
I za umirovljenicu Anicu život je muka, ali čini se da misli da baš tako treba biti. Ni ona ne bi majkama odgojiteljicama dala 225 eura mjesečne naknade pa retorički pita hoće li majke koje su radile dobiti dvije mirovine.
“Svaka bi mama rado bila s djecom, čekala ih s gotovim jelom, dočekala, ispratila, zagrlila, posavjetovala. Dvadeset tri godine uz posao čuvam šestero unučadi, kako bismo nekako izvukli da sve bude u redu. Život je borba.” Anici se, reklo bi se po komentaru, ta borba sviđa i ne želi da druge žene ostanu zakinute za to lijepo iskustvo.
Djeca kao mirovinski fond
“Ljudi ovdje komentiraju, a uopće ne razmišljaju”, upozorava nakon stotina komentara čitatelj Hrvoje navodeći da djeca zarađuju mirovinu za svoje roditelje i vršnjake svojih roditelja koji nisu imali djecu ili su imali jedno ili dvoje.
“Ako četvero djece radi, uplate li oni više ili manje u taj fond nego što uplati jedno dijete? Dakle, više djece znači više uplata. Kad to shvatite, onda razmislite što je državi u interesu. Kao država propadamo, broj stanovnika se smanjuje, industrija odlazi, poljoprivredna gospodarstva se gase. Ako se tako nastavi, nećete ni doživjeti svoju mirovinu. Zato dok radite, uplaćujte u neki fond, a za ovo dignite palac gore jer je to u interesu svih. Tako i tako neće biti puno korisnika ako se tako nešto uvede”, zaključio je. Više o ovoj temi pročitajte na ovoj i ovoj poveznici.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
