43 godine rada, 600 eura penzije: ‘Ni da mogu, ne želim kopati vrt da bih jela’

Standardna prehrambeno-higijenska košarica za samca iznosi 331 euro, pokazuje istraživanje portala Koliko.HR i Hrvatske udruge za zaštitu potrošača. Režije, dopunsko zdravstveno, TV, telefon i doplata lijekova, otkrili su nam brojni umirovljeni čitatelji, premašuju im 300 eura.

Sa 600 eura penzije, umirovljenica Smiljka nema ni za osnovnu košaricu od 250 eura, a kamoli onu realniju standardnu od 330. ”Živim sama. Kad platim pričuvu s komunalijama, dopunsko zdravstveno, tv, telefon i struju, ostaje mi manje od 150 eura za hranu, higijenu i sve ostalo. Je li to dostojan život penzionerke sa 43 godine staža?”, otkriva računicu ova umirovljenica.

Ako samo za golo preživljavanje zime umirovljenom samcu treba preko šesto eura, čarobiranje ih, kažu mnogi, vodi u vrt i uzgoj hrane. Problem je što nemaju svi vrt, niti su svi u godinama, snazi i zdravlju da bi ga mogli obrađivati. Baš se o tome povela nova rasprava na našem portalu.

Špika: Nemaju svi iste uvjete

U raspravu, koju je potaknuo umirovljenik Martin izjavom ‘Kome nije dovoljno 500 eura penzije, ne zna živjeti’, uključio se i Milivoj Špika, predsjednik Bloka umirovljenici zajedno. “Svatko ima pravo na svoje veselje, ali reći da oni kojima 500 eura nije dovoljno za život ne znaju živjeti, na razini je vrijeđanja. Nije isto imaš li, primjerice, vrt, vlastito povrće i sezonsko voće, pa možda i poneku kokoš, ovcu ili kravu ili nemaš ništa od toga. Ne može se to uspoređivati s prilikama onoga koji sve navedeno mora kupiti”, ustvrdio je Špika.

I u vrt treba uložiti – od mirovine

Na ovu je izjavu reagirala umirovljenica Zdenka, koja smatra da se s malom mirovinom takvo gospodarstvo ne može održavati. “Ako sve to držiš, u to moraš uložiti novac jer ni koka ni ovca ni krava ne žive od zraka. I u zemlju treba uložiti ako želiš posaditi povrće. Znači, vrtiš se u krug jer moraš nešto uložiti da bi nešto imao”, istaknula je.

Čovjek kopa i sadi dok može

Da su prvi i osnovni preduvjet ipak fizička snaga i zdravlje umirovljenika, jer bez kopanja, uz najbolju volju, nema rezultata, ukazuje umirovljenica Slavica. “Dosad sam imala vrt. Ukliještili su mi se živci u leđima i od ove godine nema vrta jer ga više ne mogu obrađivati”, kaže kratko i jasno. Gospođa Marija kaže da ni voćke ne padaju zrele s neba. “A ako ni voćke rode, ako ih recimo uništi mraz, što će s umirovljenik bez pristojne mirovine? Glodati drvo?”, upozorava.

“Umirovljenici ne bi trebali pod stare dane lomiti kičmu samo zato da bi imali što jesti. Elita si je podigla plaće za više od osamdeset posto, a umirovljenicima se dalo tri posto. Žalosno”, dodaje Slavica.

“Imam 67 godina kao i vi i pamtim neka bolja vremena bez pučkih kuhinja i skupljanja plastičnih boca, a da ne govorim o lopovluku i izdaji. Nažalost, svi smo se naradili i oboljeli, a oni bi da umremo na vrtu umjesto da nam daju dostojne mirovine od kojih se može živjeti”, zaključuje revoltirano gospođa Dragica.