“Sve se promijenilo u četrdeset godina otkako je moja mama čuvala moju djecu”, rečenica je koju često čujemo od današnjih baka i djedova. Mnogi koji čuvaju unučad priznaju da se osjećaju kao da neprestano hodaju po jajima jer roditelji lako zamjere bilo pogrešnu riječ, bilo postupak, a ponekad i šutnju.
O tome nam je govorila i baka Snježana (68) iz Zagreba. “Unuku čuvam u stanu kod sina i snahe. Ako im usput malo pospremim, nije dobro. Ako ne pospremim, opet nije dobro. Ako prošećem s djetetom po kiši, kažu da će se prehladiti, a ako ne izađemo, prigovaraju da mora svaki dan na zrak. Moram strogo paziti što joj dajem jesti, a Bože ne daj povisiti ton.”
“Nedavno su me trebali i u subotu navečer pa sam ih pitala gdje izlaze, a sin mi je odbrusio da ne moram toliko zabadati nos. Kad sam pak propustila pitati kako im je bilo na produženom vikendu, rekao mi je da mi je stalo jedino do sebe.”
Doista, koliko god odnos baka i djedova s unucima bio ispunjen radošću, njihova uloga danas može biti vrlo zahtjevna. Problem je u tome što ih se rijetko uključuje u donošenje odluka, a od njih se očekuje da se prilagode bez mnogo pitanja. Dok je prolazila kroz niz neugodnih situacija s roditeljima unučadi koje je čuvala, baka Celia Dodd napisala je i knjigu u kojoj donosi korisne preporuke kako dugoročno sačuvati dobre obiteljske odnose.
Ne govorite im ‘Ja bih to napravila ovako’
Bake i djedovi su zbog godina i iskustva uvjereni da sve znaju najbolje i iz te perspektive kreću pametovati novopečenim roditeljima kojima su se zaredale neprospavane noći. Uglavnom im govore što je njima pomoglo u danoj situaciji i misle da pomažu, a samo dodaju sol na ranu i iritiraju.
I sama sam nekad mislila da pomažem savjetima, dok nisam uvela taktiku da se u takvim trenucima sjetim kako sam ja reagirala kad mi je mama davala savjete oko moje djece. Išla mi je na živce do bola. Sada ih radije bodrim, kažem im da je to prolazna kriza i da su dobri roditelji.
Prihvaćam promjene, čak i kad mi se novo roditeljstvo čini apsurdnim
Roditeljstvo se u zadnjih tridesetak godina promijenilo, a bake i djedovi moraju pratiti te promjene. Ne radi se samo o praktičnim stvarima, poput dohrane ili polaganja bebe na leđa, već je tu i nova i drugačija briga za emocionalno stanje djece.
Problem je što je zlatno pravilo bake i djeda, a to je ne davati savjete ako ih mladi roditelji ne traže i nikad se ne miješati, gotovo nemoguće uvijek dosljedno primijeniti. Kako ostati sasvim po strani dok čuvate unuka i trudite se pružiti svu moguću podršku obitelji? Tanka je granica, a pogreške su ponekad neizbježne. Ključno je znati se povući i prepoznati trenutke kada je najbolje promatrati, a ne intervenirati.
Ne ignorirajte roditeljska pravila
Poznajem baku koja je unatoč zabrani roditelja uporno preskakala stavljati unuka na popodnevno spavanje. Na kraju su roditelji dječaka upisali u vrtić. Ja sam puno obazrivija. Do u detalje slijedim snahinu rutinu i jelovnik jer mi to daje sigurnost da točno znam što radim. To funkcionira dok pravila nisu prenametljiva, ali mene zapravo to smiruje jer je briga o tuđem djetetu velika odgovornost.
Čuvanje djece najbolje je promatrati kao posao. Važno je jasno znati što se od vas očekuje, umjesto da nagađate i riskirate pogreške. No ponekad je teško prihvatiti pravila s kojima se ne slažete. Moram priznati da potajno odbijam jednu stvar: ne dajem jednogodišnjoj unuci veći komad mrkve ili cijelu jagodu zbog opasnosti od gušenja. Da mogu, usitnila bih svu hranu, ali roditelji se ne slažu s tim.
Ne pretpostavljajte koliko ćete biti uključeni
Prije dolaska bebe, mnogi bake i djedovi pretpostavljaju koliko će biti uključeni u život mlade obitelji odnosno prinove. Mnogi očekuju da će ih roditelji puno trebati i stanu u niski start, a onda se šokiraju kad nije po njihovim zamislima. Na sve to su, postaju ljubomorni ako žele čuvati bebu, a već su angažirani drugi djed i baka. No nije u redu izigravati žrtvu kao što nije u redu dolaziti kad god poželite.
Ne krivite se zbog pomiješanih osjećaja
Biti baka ili djed nikad nije sto postotno blaženstvo, unatoč onome što kažu ljudi. Bake i djedovi ponekad imaju pomiješane osjećaje, primjerice kad obećaju da će čuvati unuka, a zapravo žele raditi nešto drugo. Ne krivite se i ne ispričavajte ako se osjećate rastrgano jer nije grijeh željeti biti s unucima, ali i ostvariti vlastite snove prije nego bude prekasno.
Ne šaljite beskonačna videa i slatke fotografije prijateljima
Jedna stara prijateljica dala mi je odličan savjet kad mi je rekla da je shvatila kako nitko one želi slušati o tuđim unucima i oni ih apsolutno ne zanimaju. U pravu je. Pa normalno da ćete iritirati prijatelje ako im stalno šaljete slatke videouratke, posebno onima koji možda i sami žele unuke, a preuljudni su da išta kažu. Isto vrijedi i za pričanje o najnovijim genijalnim izjavama mališana.
Ne priznajte im koliko ste iscrpljeni
Nikako to ne radite pred svojom odraslom djecom jer ne želite da vas prestanu tražiti da čuvate unuke.
Ne zaboravite koliko brzo prolaze prve godine
Dva moja najstarija unuka prije dvije godine krenula su u školu, i prvih sam dana bila pomalo tužna – to je značilo da ću ih puno manje viđati. Prošli su dani kad je moj dvogodišnji unuk poskakivao od uzbuđenja kad bih došla po njega u vrtić. Danas se radije igra s prijateljima, i tko ga može kriviti?
Baš zato se sada, dok čuvam unučicu, stalno podsjećam koliko brzo beba postaje tinejdžer. A nama u zlatnim godinama vrijeme također prolazi sve brže. Srećom, imam prijateljicu koja me podsjeća da moja zlatna vremena tek dolaze – onog dana kad unucima više neće trebati stalna briga, ali će me i dalje rado posjećivati. Zato bake i djedovi stalno moraju pronalaziti načine da održe bliskost, ponajprije kroz aktivnosti koje unuci vole. I znate što? Dobro je što su starije generacije mnogo fleksibilnije i razumnije nego što mladi misle.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
