Martin: ‘Kome nije dovoljno 500 eura penzije, ne zna živjeti’

Umirovljenici koji su tijekom radnog vijeka mogli birati kavu po vlastitom ukusu, koristiti kvalitetne proizvode te bez razmišljanja kupovati teletinu, svježu ribu i maslinovo ulje, a pritom si priuštiti putovanja ili skijanje, u mirovini se nerijetko neugodno iznenade – da ne kažemo šokiraju.

“S 977 eura mirovine ne mogu reći da oskudijevam, ali na kraju svakog mjeseca račun se svodi na nulu i onda se rađa frustracija. Troškovi goriva i održavanja automobila, režije koje su zbog cijena plina i struje naglo porasle, kao i održavanje kuće i vikendice uz visoke cijene hrane , sve to me financijski iscrpljuje iz mjeseca u mjesec”, rekla nam je Anđela Poje (72) dok je tijekom blagdana koji su iza nas presađivala cvijeće oko kuće za odmor na Krku.

140 eura za cvjetni lonac i bilje

“Svake godine velik dio cvijeća i začinskog bilja usahne mi, no ljubav prema vrtu u cvatu tjera me da svakog proljeća uložim gotovo sto eura u novo bilje. Zalijevam dok sam ovdje, iako moram naglasiti da je voda na Krku skupa, a kad odem, sve se osuši. Ove sam godine kupila i veliku glinenu teglu za 58 eura, pa je ukupni trošak dosegnuo 140 eura. Za umirovljenicu koja živi sama, to je iznimno velik izdatak, unatoč mirovini koja se smatra relativno visokom. Ne mogu si priuštiti sve što želim, a pritom to čak i nije luksuz”, kazala je.

Martin: Umirovljenici imaju prevelike teženje

S druge strane umirovljeničke stvarnosti, u redakciju nam je stiglo pismo čitatelja naslovljeno na rubriku Povjerljivo. Gospodin Martin iz Zagorja piše kako ne razumije zašto u brojnim člancima na našem portalu ljudi kukaju, iako imaju mirovine dvostruko veće od njegove.

“Smatram da ljudi imaju prevelike prohtjeve. Troše novac na skupa putovanja, a onda se ostatak godine krpaju i snalaze jer su tjedan dana proveli u Skandinaviji. Mene to ne zanima. U penziji treba smanjiti očekivanja kao što sam ja smanjio pa će im biti dovoljno”, navodi.

Zadovoljan s 525 eura penzije

Otkriva i kolika mu je mirovina, za koju tvrdi da mu je dostatna. “Primam 525 eura. Režije su mi niske jer živim sam i zimi grijem samo kuhinju spojenu s dnevnim boravkom. Tjedno na hranu i potrepštine potrošim između 50 i 70 eura, a ljeti i manje jer većinu osnovnih namirnica uzgojim sam. Auta sam se riješio, liječnik mi je blizu. Možda je u gradu teže, ali vidim da neki svakodnevno odlaze u trgovinu pa nije ni čudo da im se mirovina brzo istopi”, opisuje.

“Vodim jednostavan život i to bih preporučio svima. Najgore je živjeti iznad svojih mogućnosti pa se žaliti. A tko je onda kriv? Krivi ste si sami!“ zaključuje. Je li problem u previsokim očekivanjima ili preniskim mirovinama? Može li se danas živjeti s 500 eura i gdje je granica dostojanstva? Zanima nas vaša priča.