Na pola puta do Krka, skoknula sam s ocem u Lidl po svježi kruh i nekoliko sitnica. Majci je naredio da ostane u autu, bit ćemo tako brži, iako nam se realno nigdje nije žurilo. Kad god je trebalo uzeti samo nekoliko stvari s popisa, odjurio bi sam s napomenom da će time spriječiti “razgledavanje”.
A onda smo nas dvoje krenuli u kupovinu. U istoj trgovini, ali u različitim brzinama, s različitim pogledima na istu vitrinu i različitim načinima plaćanja.
Fizički papir s popisom namirnica
Iz džepa je najprije izvadio popis uredno ispisan na papiriću. To se sastavilo večer ranije. Mama je diktirala, vidim po limunskoj kiselini na popisu, a on je pisao. Odavno to nisam vidjela.
Najjeftiniji sir na 100 grama
Preskočio je police sa slatkišima, pogurao i mene ravno prema vitrini sa sirevima. Uzeo je najjeftiniji koji je uspio detektirati među desetak sličnih pakiranja, a kriterij je bio najniža cijena na 100 grama. Uz riječi kako njemu nitko neće podvaliti višu cijenu zbog lijepe ambalaže.
Tri polubijela kruha
Od kruha ga nije zanimalo ništa osim tri polubijela, za što sam ja dobila naredbu staviti u papirnate vrećice. ”U našoj trgovini u selu žena ti doda kruh i odeš na blagajnu, a ovdje svi prebiru po tim vitrinama. Ne znam što imaš raditi toliku gužvu oko kruha”, dobacio mi je.
Plastična vrećica uvijek u džepu
Na blagajni je iz džepa izvadio uredno složenu plastičnu vrećicu. Osobno ili zaboravim vrećicu ili ponesem sklopivu višekratnu IKEA-inu, koja se ugura u ušiveni džepić. Mlađi oko nas imali su platnene vrećice s otisnutim logotipima. Ali je zato bilo još starijih ljudi s plastičnima, očito upotrijebljenima mali milijun puta. Pohvalna štedljivost.
Grah i grašak u konzervi
Kad kupujem grah, biram onaj u rinfuzi, tim bolje ako je zemlja podrijetla Hrvatska, ili je barem iz regije. Grašak kupujem smrznuti. Tata je bez razmišljanja uzeo i grah i grašak u konzervi, nekoliko komada. Tu nije bilo pregovora, iako sam pokušala reći da je nezdravo. Konzerve starijim generacijama i dalje znače sigurnost – ne kvare se, ne traže planiranje i spašavaju dane kad se nema vremena za kuhanje.
Aplikacije su samo smetnja i podvala trgovaca
On je unaprijed inzistirao da će platiti, no ja sam htjela provući svoju aplikaciju. Pomislio je da plaćam mobitelom i prilično se uzrujao, da ne kažem uvrijedio, jer sam, kako je rekao, “trčala pred rudo”. Kasnije mi je ipak priznao da skuplja bodove, iako to smatra još jednom trgovačkom navlakušom pa kupuje samo kad je 10 posto popusta za umirovljenike.
Plaćanje gotovinom umjesto beskontaktnog plaćanja
Kad sam mu, kad je stao u red, rekla da su slobodne dvije samoposlužne blagajne, doslovno se naljutio. ”Kako će se to skenirati? Nešto će krivo otkucati. Kako će mi izvagati banane? Ma pusti tko će se zezati s tim, ne pada mi na pamet”.
Zapravo mu je odbojno beskontaktno plaćanje. Odustala sam, jer sam shvatila da za generacije rođene u doba isključivo šuškavog i zveckavog novca, gotovina znači stvarno, a ne apstraktno upravljanje budžetom. Naravno, kaže da to nije otpor prema tehnologiji.
Prebrojavanje novčanica i kovanica na blagajni nekima još uvijek donosi određeno zadovoljstvo. Ili što bi tata rekao, sigurno je sigurno. Nakon što plati, uvijek prebroji ostatak novca, i u tom ritualu kao da nakratko vrati red u svijet koji mu se mijenja pred očima.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
