Mozaik
Djeca više ne jamče sigurnu starost: Roditelji moraju preuzeti odluke o sebi
Starost se sve rjeđe dočekuje u krugu obitelji, jer se tradicionalna skrb o roditeljima u Hrvatskoj i svijetu sve češće raspada pod pritiskom modernog života.
Prema hrvatskom Obiteljskom zakonu, punoljetno dijete dužno je uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Ta se obveza nekad podrazumijevala, no bila su to vremena kad je barem jedno dijete ostajalo živjeti u roditeljskoj kući te se očekivalo da njegova obitelj brine o starijima u kućanstvu.
No kako se društvo mijenja, ne samo u Hrvatskoj nego i globalno, stariji sve češće žive sami, dok su djeca zauzeta vlastitim životima u koje se stariji sve rjeđe žele ili usude miješati. ”Dok mogu, borit ću se i snalaziti sama. Ako onemoćam, želim u dom za starije da nikome ne budem na teret“, izjave su koje se sve češće čuju među našim umirovljenicima.
Sve, samo ne djeci na teret
I oni koji su svjesni da im mirovina neće biti dovoljna za smještaj u domu, sve češće sami pronalaze rješenja: štede za dublju starost ili su u nuždi spremni prodati imovinu kako bi platili domski smještaj i njegu. Pritom ističu da su njihova djeca preopterećena vlastitim troškovima života te im teško mogu financijski pomagati.
”Moji su roditelji mogli računati na mene i suprugu jer smo živjeli u istoj kući. Oboje su imali moždani udar i bili teško pokretni, majka godinu, a otac čak tri godine. No nismo ih smjestili u dom, danonoćno smo bdjeli nad njima. To od svoje djece, koja su odselila u grad, imaju obitelji i žive sto na sat, supruga i ja ne možemo očekivati, niti to želimo. Štedimo za dom jer će moja mirovina biti dostatna, ali njezina neće“, rekao nam je Rudolf Malnar (75) iz Gorskog kotara.
Iz Njemačke u dom za starije – u Hrvatsku
Umirovljenik Branko Wolf (85) i njegova supruga morali su donijeti još radikalnije rješenje. Od rane mladosti, otkako su iselili trbuhom za kruhom, žive u Njemačkoj, no ako onemoćaju, spremni su se rastati od kćeri, unučadi i praunučadi te preseliti u privatni dom za starije u Primorsko-goranskoj županiji.
”U Njemačkoj dom košta 3000 eura, a u Hrvatskoj više nego dvostruko manje. Mirovine nam za njemački dom nisu dostatne, a ne želimo da nas djeca bedinaju jer ne žive s nama, niti želimo da nam tamo doplaćuju smještaj. Zapisali smo se u privatni dom u Hrvatskoj“, otkrio nam je.
Hrvatska je preopteretila neformalne njegovatelje
Uz sve navedeno, hrvatski sustav dugotrajne skrbi još se u velikoj mjeri oslanja na obitelj. Prema OECD-ovu istraživanju provedenom u Hrvatskoj, nešto više od polovice obiteljskih njegovatelja skrbi za vlastite roditelje ili roditelje bračnog partnera, a gotovo tri četvrtine njegovatelja čine žene.
Podatak o prosječnoj dobi njegovatelja možda najbolje pokazuje koliko se stari obiteljski model promijenio: ona iznosi 62 godine, a gotovo 45 posto njegovatelja već je u mirovini. Životni vijek sve je duži pa i to utječe na podršku unutar obitelji. O nemoćnim roditeljima zato više ne skrbe mladi, nego ljudi koji su i sami već u dobi kada im treba neki oblik pomoći. Sve će to povećavati potrebu za dostupnijom organiziranom skrbi, ali i svijest da se za vlastitu starost treba početi brinuti na vrijeme.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
