Godine donose iskustvo, ali mudrost ipak ne dolazi automatski

„Da su mi one godine i današnja pamet.” Često to govorimo nakon odluke koju bismo, gledano s vremenskim odmakom, rado promijenili. Ova poslovica počiva na uvjerenju da mladost ima snagu i vrijeme, dok starost donosi pamet

Ipak, znanstvenici su otkrili da godine neke mentalne sposobnosti jačaju, neke slabe, a mudrost nikome ne dolazi automatski.

Za početak b trebalo utvrditi što znači riječ “pamet”. Pod njom podrazumijevamo brzinu razmišljanja, pamćenje, rječnik, snalaženje u novoj situaciji, razumijevanje ljudi i sposobnost donošenja dobrih odluka, iako se te vještine ne razvijaju jednako. Čovjek može sporije računati, teže se prisjećati imena i istodobno donositi bolje životne odluke od osobe koja će ga nadmašiti na klasičnom testu inteligencije.

Brzina i znanje

S godinama najčešće slabi fluidna inteligencija, odnosno sposobnost brzog rješavanja novih i nepoznatih problema bez oslanjanja na ranije znanje. Usporavaju obrada informacija i reakcije, radno pamćenje raspolaže s manje prostora, a prebacivanje između više zadataka postaje zahtjevnije.

Ove promjene mogu početi puno prije pedesete, iako ih životno iskustvo dugo prikriva pa stariji čovjek često dolazi do dobrog odgovora sporije od mlađega.

Istodobno se povećava kristalizirana inteligencija koju čine znanje, rječnik i iskustvom stečene mentalne veze. Joshua Hartshorne i Laura Germine u istraživanju objavljenom 2015. godine u časopisu Psychological Science analizirali su rezultate 48.537 online ispitanika te podatke standardiziranih testova inteligencije i pamćenja. Pokazalo se da ljudski um nema jedan zajednički vrhunac.

To će reći da su neke sposobnosti najbolje već u mladosti, neke u tridesetima i četrdesetima, dok razumijevanje značenja riječi može dosegnuti najvišu razinu tek oko 65. godine. Budući da ovi znanstvenici nisu desetljećima pratili iste ljude, dio razlika može proizlaziti i iz obrazovanja te životnih okolnosti različitih naraštaja.

Bolje odluke

Iskustvo posebno može pomoći kada treba razumjeti zamršene društvene odnose. Znanstvenik Igor Grossmann sa suradnicima je u istraživanju objavljenom 2010. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences sudionicima dao da procjenjuju društvene sukobe.

Stariji su u tom istraživanju češće uzimali u obzir različita gledišta, prihvaćali granice vlastitog znanja i tražili kompromis, iako su mlađi imali bolje rezultate na testovima fluidne inteligencije. Kasnija istraživanja nisu uvijek pronašla jednaku prednost starijih pa dob i mudro rasuđivanje nisu neraskidivo povezani.

Stariji mogu biti otporniji i na neke pogreške u odlučivanju. JoNell Strough i suradnici u časopisu Psychological Science 2008. godine opisali su istraživanje u kojem su osobe od 58 do 91 godine rjeđe upadale u zamku nepovratnog troška od sudionika u dobi od 18 do 27 godina. Kada su u hipotetskom scenariju trebali odlučiti hoće li nastaviti gledati dosadan film, stariji su ga lakše gasili premda su ga platili. Mlađi su češće nastavljali samo zato što su već potrošili novac.

Stabilnije emocije

Mijenja se i emocionalni život. Laura Carstensen i suradnici više su puta dnevno bilježili osjećaje sudionika u trima razdobljima tijekom deset godina, a rezultate su 2011. godine objavili u časopisu Psychology and Aging.

Emocionalna dobrobit s godinama se poboljšavala, raspoloženje je postajalo stabilnije, a negativne emocije smanjivale su se otprilike do 60. godine. Brojna druga istraživanja otkrila su i učinak pozitivnosti: stariji u odnosu na mlađe više pozornosti posvećuju pozitivnim informacijama i bolje ih pamte.

Mudrost nije zajamčena

Mudrost ipak nije nagrada koju čovjek dobije s pedesetim, šezdesetim ili sedamdesetim rođendanom. Godine donose iskustvo, ali ne jamče da ga je osoba razumjela, da je spremna priznati pogrešku ili promijeniti mišljenje.

Grossmann i Ethan Kross to su pokazali 2014. godine u istraživanju objavljenom u časopisu Psychological Science. I mlađi i stariji sudionici razumnije su prosuđivali tuđe ljubavne probleme nego vlastite, a prednost starijih nestala je kada su razmišljali o sukobu u kojem su sami sudjelovali. Taj je raskorak nazvan Solomonovim paradoksom.

U poslovici s početka priče stvarno ima istine, ali samo napola. Da se vratimo u mladost s današnjim znanjem, neke bismo pogreške vjerojatno izbjegli, no sa sobom bismo morali ponijeti i sposobnost da zastanemo, podnesemo neizvjesnost i priznamo da možda nismo u pravu.

Stariji um uglavnom nije brži, ali raspolaže većom zalihom znanja, bolje prepoznaje poznate obrasce i u nekim situacijama vidi širu sliku. Pamet se s godinama mijenja, a mudrost nastaje tek kada čovjek nešto učini sa svime što je doživio. Dakle, godine možda dodaju resurse, ali ih svi ne iskorištavaju jednako.