Mirovina sa 60 godina bez penalizacije: Što se računa u potrebnu 41 godinu staža

Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika omogućuje odlazak u mirovinu prije dobi propisane za redovitu starosnu mirovinu, ali samo osobama s vrlo dugim stažem osiguranja. Za razliku od prijevremene mirovine, ne određuje se uz penalizaciju.

Pravo se stječe sa 60 godina života i 41 godinom staža osiguranja u efektivnom trajanju. Nema prijelaznog razdoblja pa su uvjeti jednaki za žene i muškarce, a isti ostaju i u 2027. godini. Nije nužno imati 41 godinu staža već na 60. rođendan: pravo se može ostvariti i kasnije, kada su ispunjena oba uvjeta, ali prije dobi propisane za redovitu starosnu mirovinu.

Računa se samo efektivni staž

U potrebnu 41 godinu računa se staž osiguranja u efektivnom, odnosno stvarnom trajanju. To je razdoblje provedeno u obveznom ili produženom osiguranju, bez uvećavanja njegova trajanja.

Dodani staž za djecu, takozvani majčinski dodatak, ne može poslužiti za ispunjavanje uvjeta od 41 godine jer se priznaje samo za određivanje visine mirovine. Kod beneficiranog staža računa se stvarno razdoblje osiguranja, ali ne i njegovo uvećanje. Primjerice, ako se 12 mjeseci rada priznaje kao 15 mjeseci staža, za ovaj se uvjet računa 12 mjeseci.

Kod uobičajenog rada s nepunim radnim vremenom staž se računa razmjerno broju sati. Tako dvije godine rada na polovici punog radnog vremena daju jednu godinu staža za ovaj uvjet. Posebna pravila vrijede za zakonom određene slučajeve rada s kraćim radnim vremenom, primjerice zbog skrbi o djetetu.

Pravo se ostvaruje prije redovite starosne dobi

Starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ne može ostvariti osoba koja je već navršila dob propisanu za starosnu mirovinu. Za muškarce je to 65 godina, a za žene u 2026. godini 64 godine te u 2027. godini 64 godine i tri mjeseca. Ograničenje vrijedi i ako je dobna granica za starosnu mirovinu snižena zbog beneficiranog staža.

U pravilu treba prestati raditi

Pravo se u pravilu ostvaruje nakon prestanka osiguranja. Ako su ispunjeni uvjeti, mirovina pripada najranije od prvog dana nakon prestanka radnog odnosa kada je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci. Ako je zahtjev podnesen kasnije, pravo se može priznati najviše šest mjeseci unatrag, računajući od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

Iznimka vrijedi za zaposlenika koji nakon ispunjenja uvjeta izmijeni ugovor o radu i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena. Takva osoba može ostvariti starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika bez prestanka radnog odnosa te nastaviti raditi uz isplatu pune mirovine. Nakon navršene 65. godine može raditi i dulje od polovice punog radnog vremena, uključujući puno radno vrijeme, uz isplatu polovice mirovine.

Dvije stope bonifikacije

Osoba koja ispuni uvjete sa 60 godina, ali nastavi raditi i prvi put se umirovi kasnije, dobiva povećanje polaznog faktora, odnosno bonifikaciju, od 0,15 posto za svaki mjesec nakon navršene 60. godine. Godina odgode tako donosi povećanje od 1,8 posto, uz dodatni staž i nove vrijednosne bodove ostvarene daljnjim radom.

Ako ista osoba nastavi raditi i nakon dobi propisane za redovitu starosnu mirovinu, za mjesece nakon te dobi primjenjuje se bonifikacija od 0,45 posto mjesečno. Tada ostvaruje redovitu starosnu mirovinu, a u izračunu se uzima u obzir i pripadajuće povećanje za prethodno razdoblje.

Primjerice, muškarcu koji sa 60 godina ima 41 godinu efektivnog staža, a prvi put ode u mirovinu sa 66 godina, polazni faktor povećava se za devet posto za razdoblje od 60. do 65. godine te za još 5,4 posto za sljedeću godinu. Ukupna bonifikacija iznosi 14,4 posto, uz učinak dodatnog staža i plaća.