Uživaju u mirovini: Zajedno imamo 2.000 eura, to je sasvim dovoljno

Maribel i Vicente bračni su par koji je prije pet godina život na Mallorci zamijenio domom na kotačima površine svega desetak četvornih metara. Otad ovi umirovljenici putuju Španjolskom i drugim dijelovima Europe u kamperu. Tvrde da im za takav način života nisu potrebni veliki prihodi, nego sve troškove prilagođavaju dvjema mirovinama koje primaju.

Što imaš s tim klimaš

„Živimo od dvije sasvim obične mirovine. Zato se prilagođavaš onome što imaš. Nemamo dugova i obje mirovine možemo koristiti za tekuće troškove”, objašnjavaju u razgovoru s jutuberom Arnauom Serradom. Izračunali su da im je oko 2.000 eura mjesečno dovoljno za hranu, gorivo i ostale uobičajene troškove, pod uvjetom da kontroliraju koliko putuju i da većinu svakodnevnog života provode u vozilu.

Odluka o odlasku s Mallorce nije bila lakomislena. Par je već poznavao život u kamperima, ali su ih godinama ograničavale obiteljske obveze. Kada je to razdoblje završilo, odlučili su drukčije iskoristiti vrijeme i potražiti život bliži prirodi. „Cijeli smo život davali sto posto sebe roditeljima i djeci”, objašnjava Maribel. A onda su osjetili da je došlo vrijeme da vlastite potrebe stave na prvo mjesto.

Sve što im treba stane u desetak kvadrata

Njihov novi dom ima desetak četvornih metara i opremljen je svime što im je potrebno za dulji boravak bez priključivanja na električnu mrežu. Imaju solarne panele, baterije i sustave za pohranu električne energije kojima napajaju aparat za kavu, fritezu na vrući zrak, televizore, hladnjak, zamrzivač i nadzornu kameru. Putuju i s prikolicom u kojoj prevoze dodatne stvari i motocikl.

Gorivo je jedan od izdataka koji najviše utječu na njihovu rutu. Kako trošak ne bi previše porastao, Maribel i Vicente odredili su si gornju granicu od približno 700 eura mjesečno za dizelsko gorivo. Kada dosegnu taj iznos, prestaju voziti do sljedeće mirovine. Uglavnom ne potroše cijeli predviđeni iznos jer putovanja izmjenjuju s duljim boravcima na istome mjestu.

Sve što mogu obave sami

Za razliku od predodžbe o neprekidnom odmoru tijekom kojeg se svakodnevno doručkuje ili večera izvan kuće, oni rade upravo suprotno. Kupuju namirnice i kuhaju u kamperu, baš kao što bi činili u običnom stanu. Takva rutina, uz izostanak nekih kućanskih računa, omogućuje im da prilagode mjesečnu potrošnju.

„S 2.000 eura može se sasvim dobro živjeti”, tvrde. Novac, kao što smo rekli, dolazi iz njihovih mirovina. „Ne kupujemo plin jer imamo dobru električnu instalaciju s prilično velikim kapacitetom baterija, sustavima za pohranu energije i solarnim panelima. Ne ovisimo o priključivanju na električnu mrežu. Nema ni tog troška. Ne plaćamo struju”, objašnjavaju.

Smanjili su troškove koje su imali prije. Nestali su izdaci povezani s automobilom i neke kućanske režije, a solarna instalacija u kamperu omogućuje im da troškove električne energije svedu na minimum. U njihovom slučaju život na kotačima jeftiniji je od održavanja stana, iako zahtijeva kontrolu budžeta te podmirivanje troškova održavanja i mogućih kvarova vozila.

Sloboda, sloboda, sloboda

Sloboda odlučivanja o tome gdje će boraviti jedna je od prednosti koje najviše cijene. Njihova putovanja ne odvijaju se prema čvrsto utvrđenom rasporedu. Ako im neko mjesto odgovara, mogu ostati dulje ili se preseliti kad se promijeni vrijeme. Putovanja organiziraju i vodeći računa o odmorima i susretima s djecom i unukama.

Nakon pet godina zasad ne razmišljaju o povratku u klasičan stan ili kuću. Namjeravaju nastaviti putovati sve dok im to zdravlje i kamper dopuštaju, a kada dođe vrijeme da prestanu putovati, potražit će mjesto na kojem će se nastaniti.