Nakon tri desetljeća provedenih u tehnološkoj industriji, Walter Green (53) prošle se godine i službeno umirovio. Kako sam kaže, odluku je donio s jasnim ciljem – da najbolje što može, i po svom guštu, iskoristi godine koje su pred njim.
“Nakon smrti roditelja, koji su preminuli sa 85 i 91 godinom, potpuno sam redefinirao svoje prioritete. Nekad sam mislio da ću raditi do 65. ili čak 70. godine, ali shvatio sam da želim živjeti sada”, rekao je za Business Insider.
Euforija, ali i suočavanje sa stvarnošću
Kako iskreno priznaje, odmah nakon umirovljenja obuzela ga je prava euforija, uzbuđenje zbog novih prilika. No, to ne znači da je sve teklo glatko i bez pitanja i unutarnjih previranja. Iako je tijekom karijere redovito ulagao u mirovinski fond, a od roditelja naslijedio šestoznamenkasti iznos, bio je svjestan da nema dovoljno da bi zauvijek prestao raditi.
“Većina ljudi vjeruje u zabludu da mirovina znači kraj rada. Za mene je to potpuno krivo poimanje umirovljenja, ovo je samo nova faza života i prilika da radimo stvari koje nas ispunjavaju pa makar bile i slabije plaćene”, rekao je Green.
Prije mirovine pratio je svaki cent
Kako bi se pripremio za život bez stalne plaće, Green je prije umirovljenja počeo vrlo pažljivo pratiti troškove. U tome su mu pomogli online alati za budžetiranje osobne potrošnje i praćenje investiranja. “Nisam se slijepo držao uvriježenog pravila niti ideje da mi treba 25 godišnjih plaća ušteđevine. Fokusirao sam se na ono osnovno: pokrivanje troškova hrane, zdravstva, režija, prijevoza i veterinarske skrbi za ljubimca.”
Strah je bio opravdan
Odluka o odlasku u mirovinu nije bila laka. Bojao se što će biti ako pogriješi i svakodnevno se pitao hoće li u pedesetima, nakon prekida karijere, moći naći novi posao. Mučio se pitanjima odgovornosti prema obitelji, supruzi koja ne radi i troje odrasle djece koja još ovise o njemu.
“Plan sam imao, ali sam ostao otvoren za svaku vrstu prilagodbe. Najvažnija stavka u mom planu bila je fleksibilnost i to me nekako smirilo jer sam znao da postoji više izlaza iz situacije ako zaglibim”, ističe.
Sloboda donosi radost, ali i stres
Dani mu, priča ovaj umirovljenik, prolaze opuštenije, jutra su sporija, a život bez radnog pritiska mu godi. No, priznaje također da mu je sada, kad zna da mu više ne sjeda redovita plaća, prilično stresno trošiti novac. “Moram si stalno ponavljati da imam dovoljno novca. Tablice s proračunom mi pomažu jer vidim da sam siguran još barem godinu dana što se novca tiče”, govori.
Ne žali odluku
Iako nema stalna primanja, Green ne žali zbog svoje odluke. “Mirovinu sada doživljavam kao prazno platno koje tek treba oslikati. Mogu ponovno nešto početi raditi, volontirati, raditi na pola radnog vremena, nije važno. To je nova prilika da pronađem novu svrhu i smisao. I jedva čekam”, kazao je ovaj umirovljenik.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
