Udio mirovine iz prvog stupa past će s današnjih 45 posto plaće na ispod 24 posto kada generacija Z ode u mirovinu, a s obzirom na pogoršanje demografije, moglo bi biti i lošije. Projekcija je to Hrvoja Stojića, glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca.
Generacija Z (Gen Z), uobičajeni naziv za one rođene od sredine 1990-ih do ranih 2010-ih, tek sada ulazi na tržište rada, a prema Stojiću, njihova financijska budućnost mogla bi biti znatno nepovoljnija ako se ne promijeni model mirovinske štednje.
Rješenje koje jedan od najuglednijih hrvatskih makroekonomskih analitičara predlaže temelji se na tzv. opt-out modelu trećeg mirovinskog stupa. Princip je taj da se radnici automatski uključuju u dobrovoljnu mirovinsku štednju, bez potrebe za dodatnim pristankom.
“Zamislite da ste prijavljeni u treći stup – automatski. Da ne morate kliknuti ‘pristajem’ da biste dodatno štedjeli za ukupnu mirovinu. To je bit opt-out modela koji već godinama uspješno funkcionira u Ujedinjenom Kraljevstvu, Latviji ili pak Novom Zelandu”, napisao je Stojić na LinkedInu.
Kako navodi, ključni elementi tog modela su minimalni doprinosi od strane poslodavaca i/ili države, značajno povećana uključenost mladih, žena i niskokvalificiranih zaposlenika te jednostavna mogućnost izlaska iz sustava bez ikakvih sankcija. “Većina ostane – i upravo to dugoročno mijenja mirovinu”, istaknuo je.
U Ujedinjenom Kraljevstvu broj zaposlenika uključenih u treći stup porastao je s 47 posto u 2012. godini na više od 85 posto u proteklim godinama. Latvija je, kaže Stojić, nadomak 50 posto, dok u Hrvatskoj dobrovoljnu štednju koristi manje od četvrtine zaposlenih.
Viša mirovina za 19 posto
Stojić konkretizira koristi ovo modela kroz primjer: “Mlada osoba koja danas u Hrvatskoj ulazi na tržište rada, cijeli radni vijek prima prosječnu plaću, a poslodavac joj uplaćuje 67 eura mjesečno u treći stup (3,5 posto prosječne bruto plaće), uz prosječni realni prinos od 2,2 posto godišnje, mogla bi imati čak 19,4 posto višu ukupnu mirovinu.”
Nema čarobnog rješenja bez povjerenja
Međutim, Stojić ističe da automatski model nije univerzalni lijek: “U Poljskoj i Turskoj, gdje su niski dohoci i slabo povjerenje u sustav, većina zaposlenika se ispisala čim su automatski uključeni.”
Zato zaključuje da bez kontinuirane edukacije, jačanja financijske pismenosti i pažljivog dizajna modela, sustav neće dati željene rezultate. Zato Hrvatska treba sustav koji uzima najbolje iz oba svijeta: automatsko uključivanje uz mogućnost jednostavnog izlaza, višestruko jače porezne olakšice poslodavcima (nalik onima u vodećim članicama EU) i jačanje financijske pismenosti i podrške građanima s nižim prihodima, objasnio je Stojić.
