Šefica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) Višnja Stanišić najavila je da će se vodeća umirovljenička udruga u njenom mandatu boriti za usklađivanje mirovina po omjeru 120-0. To bi, smatra, ne samo zaustavilo padanje vrijednosti prosječne mirovine u odnosu na prosječnu plaću, već bi se taj trend preokrenuo.
“Udio prosječne mirovine u plaći posljednjih godina u Hrvatskoj pleše između 40 i 45 posto, a i sam HDZ je u jednom od svojih predizbornih programa napisao da će mirovine dosegnuti udio od 60 posto prosječne plaće, što je i SUH-ov cilj. Usklađivanje od 120 posto povoljnijeg indeksa bi se odnosilo samo na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a izuzeti bi bili oni koji su stekli mirovine ili dio mirovine prema posebnim propisima koji su u tom trenutku bili povoljniji”, kazala je Stanišić u nastupnom razgovoru za Glas umirovljenika.
Za ukidanje penalizacije prijevremenog umirovljenja sa 70 godina starosti umirovljenika, Stanišić kaže da je korak naprijed, ali i da će SUH inzistirati da se s ispunjavanjem uvjeta za starosnu mirovinu ukine i penalizacija. “Svakako je neprihvatljivo što se primjena ukidanja penalizacije sa 70 godina života i povećanje invalidskih mirovina od 10 posto pomaknula na 1. siječnja 2026. što prema SUH-ovom izračunu znači da oko 17.000 umirovljenika iz tih kategorija neće niti doživjeti povećanje mirovina”, kazala je.
“Odluka da umirovljenici mogu raditi puno radno vrijeme je po meni kukavičje jaje koje je Vlada podmetnula udrugama umirovljenika. Smatram da umirovljenik, nakon što je odradio svoj radni vijek treba dobiti mirovinu dostojnu za život, a to znači da može bez problema kupiti kvalitetnu hranu, bez problema platiti režije, da si može priuštiti godišnji odmor, kazalište, kino i odlazak na koncerte, te pokriti nenadani zdravstveni trošak. Ukratko, život dostojan čovjeka”, kazala je Stanišić o proširenju radnih prava koje donosi mirovinska reforma.
“Većina umirovljenika neće moći raditi puno radno vrijeme, posebno oni koji su radili u trgovini i ugostiteljstvu ili druge teže i zahtjevne fizičke poslove. A upravo je najviše onih umirovljenika koji danas iz nužde rade pola radnog vremena jer nemaju dovoljno sredstava za život, i taj rad jedva izdržavaju. Postavlja se pitanje za koga je taj zakon donesen. Rekla bih prvotno za političare, direktore, liječnike i profesore na fakultetima. Također, da li će netko raditi 4 ili 8 sati ovisi o proizvoljnoj želji poslodavca, koja često nije vezana uz poslovni interes i potrebe, pogotovo u javnim službama. Razlog za duži ostanak u svijetu rada trebala bi biti želja pojedinca, a ne nemogućnost podmirenja osnovnih životnih potreba”, objasnila je.
“Posebno mi je problematično da se dozvoljava rad osobama koje primaju invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Jesu li iznenada ozdravili? Ne znam kako to misle provesti novim zakonom jer se definicija opće nesposobnosti za rad nije izmijenila. Ako je netko nesposoban za rad onda je nesposoban za rad”, kaže.