Iako ih nije izrijekom spomenuo, prvak stranke Blok umirovljenici zajedno (BUZ) nastavlja kritizirati poteze i istupe Stranke umirovljenika (SU). Podsjetimo, na nedavno sazvanoj konferenciji za mediji, SU je predstavio primjere umirovljenika kojima novi obračun mirovina, a zbog novostečenog staža, ne bi isplatio.
Razlog je taj što bi tada prešli u status “običnih” umirovljenika pa sada, požalili su se, rade u mirovini i uplaćuju doprinose “u vjetar”. Više o tomu pročitajte na ovoj poveznici. Predsjednik BUZ-a Milivoj Špika kaže da je riječ o onim koji “traže kruha preko pogače”.
“Često se može čuti kako nema ničeg gore od zadiranja u stečena prava, posebno kada je riječ o mirovini. Ovih se ljetnih dana pokušava podići velika buka zbog tvrdnji da se umirovljenicima koji žele raditi i nakon umirovljenja navodno otima polovica mirovine, ili da im se ne priznaje pravo na bonifikaciju za rad nakon 65. godine. No, to nije cijela priča”, rekao je Špika.
Dodao je da zaista postoje slučajevi u kojima umirovljenici, nakon dodatnih godina staža, novim izračunom umjesto većeg dobivaju i do 20–30 posto manju mirovinu. “Ono što se u tim javnim nastupima prešućuje, bilo iz neznanja ili namjerno, jest činjenica da se u većini takvih slučajeva radi o korisnicima mirovina po posebnim propisima. Za razliku od mirovina po općim propisima, kod kojih je radni staž jedan od ključnih faktora, kod mirovina po posebnim propisima duljina staža često ne utječe na visinu iznosa mirovine.”
Kao primjer naveo je bivše saborske zastupnike s minimalnim stažem koji ostvaruju visoke mirovine. “Zamislite da osoba koja je napunila 65 godina života tijekom kojeg je ostvarila ukupni radni staž od ravno dvije godine i jedan dan u Hrvatskom saboru, uz dodatak da je navedene dvije godine i jedan dan odradila do 2011. godine, ima pravo na punu saborsku mirovinu od oko 2.500 eura. Ako se takva osoba nakon 65. godine odluči zaposliti kako bi iskoristila zakonsku bonifikaciju, saznat će da to ne može jer već prima mirovinu po posebnim propisima, a za onu po općim propisima nema minimalnih 15 godina staža.”
Špika tvrdi da umjesto da prihvate ograničenja, pojedinci traže medijsku pozornost. “Umjesto da se poklope ušima, takvi i slični likovi će se u društvu raznih ‘stručnjaka i predstavnika umirovljenika’ pojavljivati na tiskovnim konferencijama i uz zborno pljuvanje i kuknjavu predstavljati kao žrtve sustava, iako je jasno da su zapravo u povlaštenom položaju.”
Zaključio je kako je otvoreno pitanje i onih koji su umirovljeni uz potpuni gubitak radne sposobnosti, a rade ili bi željeli raditi puno radno vrijeme. “Što ćemo sa njima? Je li vrijeme da ih raskrinkamo?” upitao je Špika.