Ponekad se čini da su obiteljski odnosi besprijekorni, no dovoljno tek nenamjerna nepažnja da se sve uruši. Ili namjerna? O tome piše jedna žena koja je godinama gradila mostove, davala bez računice i vjerovala da se dobro vraća dobrim. Čini se da je bila naivna.
“Kći moje sestrične i ja razvile smo blizak odnos iako nismo živjele u istom mjestu. Bila je moja djeveruša, a kada se moja obitelj preselila u inozemstvo, postala sam joj neka vrsta daleke mentorice. Podupirala sam njezine ambicije i pozivala je da nakon fakulteta provede godinu dana kod nas. Brzo se snašla, zbližila se s mojom djecom i ostala dijelom naše obitelji. Imala je pristup našoj vikendici kad god je htjela, a dok je štedjela za svoj stan, besplatno je živjela u studentskom stanu naše kćeri”, objašnjava za The Guardian žena blizak odnos s rođakinjom.
“Zato sam s velikim veseljem dočekala vijest o njezinim zarukama, a kasnije doznala i da se odlučila za vjenčanje u krugu najbližih. Bilo mi je žao što nisam pozvana, ali razumjela sam njihovu odluku i pustila da datum prođe. Mislila sam da sam sve prihvatila sve dok nisu stigle fotografije koje su prikazivale raskoš vjenčanja. Uz njezin oduševljeni opis dana provedenog s obitelji i bliskim prijateljima. Tada sam osjetila bolno razočaranje”, opisuje nadalje životnoj savjetnici.
“Shvatila sam da me povrijedilo ne samo to što nisam bila pozvana, nego i spoznaja da moj trud i podrška možda nisu imali onakvu težinu kakvu sam vjerovala da imaju. Iako joj nikada nisam pomagala iz interesa, ostala je gorčina i pitanje vrijedi li toliko ulagati u odnose koji se u ključnim trenucima ne vraćaju jednakom mjerom. Jesam li s pravom uzrujana i kako kontrolirati emocije?”
Pitajte se što vas zapravo brine
Životna savjetnica Annalisa Barbieri o ovom se konzultirala s britanskim psihoterapeutom Chrisom Millsom. “Vjenčanja, više nego bilo koji drugi događaj, često izvlače snažne osjećaje iz ljudi, možda zato što označavaju početak novog života dvoje ljudi pa se drugi mogu osjetiti isključenima. Možda vas i samu brine hoćete li sada imati manju ulogu u životu voljene rođakinje”, ukazuje joj životna savjetnica.
“Kažete da vaš odnos nije bio iz interesa. Jeste li potpuno iskreni prema sebi? I sama sam bila velikodušna prema široj obitelji, a često sam ostajala povrijeđena i razočarana. Mlađi članovi nisu shvaćali obitelj onako kako sam ja mislila da bi trebali. To me podsjećalo na moje roditelje i neka prošla vremena, ali i navodilo da se osjećam kao da me uzimaju zdravo za gotovo. Možda i u vama odzvanja taj osjećaj jer izostanak s vjenčanja lako pokrene doživljaj gubitka i nepravde”, objašnjava Barbieri.
Preispitajte očekivanja
Istaknula je da je lijepo od rođakinje što joj je poslala fotografije i podijelila svoju sreću. “Time je pokazala da cijeni vaš odnos i da ga vidi važnijim od samog jednog dana. Iako nas ponekad život podsjeti da vrijednosti za koje vjerujemo da ih dijelimo s nekim zapravo nisu iste ili se izražavaju drukčije. Ponekad ne dobijemo natrag ono što smo dali, ili barem ne od istih ljudi, i to može boljeti poput odbacivanja.”
Radite na ravnopravnijem odnosu
“U svakom slučaju, sada svoju mlađu rođakinju poznajete na drugačiji način. Ako to može dovesti do odnosa koji je jednako topao, ali ravnopravniji, to bi mogao biti najbolji ishod za obje strane i melem za vašu povrijeđenost. Imate pravo osjećati ono što osjećate. Obiteljski odnosi uvijek traže trud i nisu jednostavni, no pred vama su još mnoge prilike u kojima bi vas mogla iznenaditi i pokazati se upravo onakvom kakvom ste je željeli vidjeti”, zaključila je Barbieri.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
