Iako iznimno poštuje svog svekra koji je u mirovinu otišao već s 55 godina i formalno ne radi već 32 godine, novinarka Melissa Noble otvoreno priznaje da se ne može zamisliti u mirovini već kroz nekoliko godina. Kako kaže, kad je tek došla u obitelj ta joj se ideja činila odličnom. Sada, kako se i sama približava pedesetom rođendanu, sve joj je jasnije da previše voli svoj posao, plaću i osjećaj svrhe.
“Divim se svekru jer je imao hrabrosti tako rano prestati raditi, ali ja o tome ne maštam jer meni posao nije teret. Za razliku od mog supruga koji ponedjeljkom ujutro uzdiše i kaže mi da prestanem biti toliko vesela zbog početka radnog tjedna, ja zaista volim svoj posao. On je fizioterapeut i posao ga zna fizički iscrpiti, ali ja sam slobodna novinarka i copywriterica i rad mi uopće ne oduzima energiju, već me puni. Kad pišem, uđem u stanje potpune koncentracije i izgubim osjećaj za vrijeme”, istaknula je ova australska snaha Business Insider.
Vrt kao recept za dug i ispunjen život
Njezin svekar je, s druge strane, nakon uspješne karijere u šumarstvu pronašao ispunjenje u uzgoju voća i povrća. “Svekar Frank danas ima 87 godina i još uvijek po šest sati dnevno provodi u vrtu. To mu daje osjećaj smisla i svrhe. Osobno, ne bih mogla pronaći hobi koji bi mi pružio isti osjećaj postignuća koji mi daje pisanje. Toliko volim pisanje da bih u mirovini vjerojatno pisala iz zabave, ali i dalje bih željela da to netko pročita. A budući da radim što volim i još sam plaćena za to, mirovina me zbilja ne privlači”, objašnjava.
Rad puni energijom i život čini smislenim
Vitalni svekar pak priznaje da je tijekom prve godine mirovine osjetio blagu depresiju zbog nagle promjene životnog ritma. “Odjednom više nemaš strukturu dana, nemaš odgovornost prema timu ljudi. Sve ti postane sporo i tiho. No, onda sam počeo raditi oko kuće i u vrtu i sve je krenulo nabolje”, prisjeća se.
Na to se Melissa nadovezala i rekla kako se boji da bi se ona, bez posla, reda i rasporeda, osjećala posve izgubljeno. “Moj tipičan dan ujutro počinje slanjem prijedloga članaka urednicima, a potom pišem o putovanjima, roditeljstvu i odnosima. Poslijepodne surađujem s tvrtkama na blogovima i drugim sadržajima. Do kraja dana sam umorna, ali i zadovoljna jer sam nešto naučila i stvorila konkretan rezultat”, kaže.
Drugačije životne okolnosti
“Vjerojatno nikad neću potpuno prestati raditi, ali to me ne žalosti. Volim osjećaj da redovito doprinosim obitelji. Svekar, kad se umirovio, nije imao kredit, a mi još otplaćujemo dvije hipoteke i imamo troje djece. Nama rano umirovljenje nije financijski realno, ali i da jest, ne bih to željela. Volim sigurnost redovitog prihoda. Bez posla bih se osjećala anksiozno jer je u današnje vrijeme nemoguće predvidjeti inflaciju, životne okolnosti i troškove”, ističe.
Na kraju zaključuje da razumije ljude koji sanjaju o ranoj mirovini, no njoj to nije cilj. “Pisanje je moja strast i moj savršeni scenarij za budućnost definitivno nije život bez zaposlenja. Dugoročno nas vidim u vlastitom domu, bez kredita i s dovoljno novca za jedno putovanje godišnje, kao i za razmaziti unuke. Moj će suprug vjerojatno igrati golf, a ja ću kod kuće kuckati po tipkovnici i pisati priče koje me nadahnjuju.”
A vi, biste li se voljeli umiroviti s 55 godina, kad bi imali mogućnosti?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
