Kako prekinuti s osobom koja nam ništa loše nije učinila, a ipak više ne dijeli naše snove i želje? Na to pitanje odgovara životna savjetnica The Guardiana, Eleanor Gordon-Smith, koja upozorava da je iskrenost nužna i prema sebi, i prema drugoj osobi.
“Kako prekinuti s muškarcem koji me voli, iznimno je ljubazan i velikodušan te mi pruža stabilnost, ali prema njemu većinu vremena osjećam ravnodušnost, hladnoću ili čak iritaciju? Zajedno smo dugi niz godina i iako mi je ova veza pružila siguran temelj, sada se osjećam sputanom. Nikad ne želi isprobati ništa novo, a njegovi interesi su s godinama uglavnom postali kafići i nogomet. Kad putujemo, velik dio vremena želi provoditi u pivnici, što me izluđuje.”
Ne žele isto od života
“Vidim dalje od svakodnevnog i iskreno vjerujem da možemo živjeti drugačije i lakše, ako tako odlučimo. No, on je vrlo konvencionalan i ne pokazuje ni najmanju volju za izlaskom iz zone komfora. Ne mislim da je to loš način života, samo znam da nije jedini način života. Ne želim jednog dana ležati na samrtnoj postelji i žaliti što sam zbog njega propustila vlastitu životnu avanturu.”
“Problem je dakle to što želimo potpuno različite stvari od života. Ako ga ostavim, slomit ću mu srce, i svoje također. Dobar je čovjek koji zaslužuje ženu koja bi dijelila njegovu viziju života. Jako mi je žao što to ne mogu biti ja”, objasnila je nesretna supruga svoj problem.
Prekid bi bio pošteniji
Životna savjetnica Eleanor Gordon-Smith u odgovoru piše: “Jednom prilikom, dok sam radila u pozivnom centru, nazvala sam muškarca i tražila njegovu suprugu. Smireno mi je rekao da su razvedeni i da se odselila. Posramila sam se i počela ispričavati, a on je, bez trunčice gorčine u glasu, dodao da sretan brak ionako ne bi završio razvodom. Ta mi se misao urezala u pamćenje jer kad nešto prestane funkcionirati, prekid doista nije uzrok problema, nego njegov prirodni ishod.”
“Kad razmišljate o odlasku od dobre i brižne osobe, lako vas može obuzeti osjećaj krivnje. Čini se okrutno povrijediti nekoga tko vas voli i tko vam ništa loše nije učinio. No istina je da taj odnos već nije sretan ako u njemu više nema sigurnosti ni želje.”
“Ponekad se osjećamo kao da time činimo nepravdu, kao da dužnost prema drugome treba imati prednost pred istinom prema sebi. Prekid bi zasigurno bio bolan, ali bi samo ogolio ono što već postoji, a to je činjenica da jedno od vas dvoje više ne osjeća isto”, ukazuje životna savjetnica.
Prekid veze kao čin poštovanja
“Duboko u sebi vjerojatno to već znate. Niste pitali trebate li prekinuti, nego kako to učiniti. Kad opisujete osobu uz koju bi vaš partner bio sretan, jasno kažete da to niste vi. Odluka je, čini se, već donesena, samo tražite potvrdu da je u redu povrijediti dobrog čovjeka. I jest. Nije usluga ostati u vezi iz obzira, jer ljudi osjećaju kad ih partner zadržava bez stvarne želje.”
“Vaš odlazak njemu bi mogao otvoriti put prema nekome tko dijeli njegovu ljubav prema mirnom, ukorijenjenom životu. Iako će razlaz biti bolan, to može biti čin poštovanja prema njemu, ali i prema sebi, jer oboje zaslužujete život u kojem postoji uzajamna želja.”
“Ako ipak još uvijek niste sigurni, vrijedi se prisjetiti da uz ono što vam kod njega smeta odlaze i osobine koje su vas nekoć grijale, a to su dobrota, stabilnost, pouzdanost. Često su ono što volimo i ono što nas sputava dvije strane iste osobine. No ako ste zaista toliko različiti i želite nešto drugo od života, to je dovoljan razlog za rastanak. Nespojivost nije posljedica prekida, ona mu prethodi. Kad se usudimo priznati da nismo jedno za drugo, to nije poraz, nego znak zrelosti. Ljubav ne prestaje samim prekidom, samo mijenja oblik i omogućuje oboma da pronađu život koji im bolje odgovara”, mišljenje je životne savjetnice.
Trebaju li dvoje ljudi ostati zajedno čak i kada počnu veslati u suprotnim smjerovima?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
