Draga Ksenija, prije više od dvije godine kći i zet našli su se u kriznoj situaciji. Nije bilo vremena za puno pitanja, trebalo je odmah reagirati. Izvadila sam sa štednje 2.000 eura i dala im u gotovini, uz dogovor da će mi vratiti najkasnije za godinu dana.
Ali do sada o tom novcu nisu rekli niti riječi. Kao da ne postoji. Niti spomena, niti neugode, ništa. A kako vrijeme ide, sve više mislim o tome. Čim ih vidim sjetim se svojih novaca i toga da su ovo ljeto bili i na moru i na izletu u Španjolskoj. U ničemu ne oskudijevaju i žive bolje od mene. Dakle, nije da mi nisu mogli vratiti.
Trebam li ih podsjetiti na dug ili čekati da se sami sjete? Taj novac mi sad nije nužan, ali voljela bih da je na mom računu. Bojim se da ću, ako ih pitam, ispasti sitničava. Ako ne pitam, eksplodirat ću kad mi kažu da idu na skijanje. Savjetujte me. Trebam li zaboraviti na svoje teško zarađene novce? Štedljiva
Ksenija: Riješite to jednostavno
Draga Štedljiva, ne morate ništa objašnjavati, a još manje trebate zaboraviti. Ne morate im govoriti da vam novac treba, a nemojte spominjati ni njihova putovanja. Samo im kažite da je dogovoreni rok davno prošao i da očekujete da vam vrate 2.000 eura. Baš tim riječima; čisto, jasno, bez napetosti, bez zamjeranja.
Jer ako ne podsjetite, vjerojatno se ni oni “neće sjetiti”. A svaki novi put kad ih vidite, zamjeranje će samo rasti. Ne kaže se bez razloga: čist račun, duga ljubav. Podsjetite ih i gotovo. To bi trebalo biti blagotvorno za vaš odnos, ako ste razumna obitelj. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
