Tri poruke čitatelja, tri radna vijeka i tri različita iznosa mirovina. No svo troje naših čitatelja ima osjećaj da im mirovinski sustav ne vraća ni približno onomu što su u njega uložili. Polazišne faktore, formule, odnos uplata i godina rada pri tom malo tko uzima u obzir.
Tako i naša čitateljica Bosiljka vrlo izravno opisuje svoju situaciju: “Mogu komentirati i reći da imam 21 godinu staža i da sam jako zakinuta za mirovinu. Mirovina mi je trenutno 300 eura. Primanja su mi bila solidna dok sam radila, ali tako su mi obračunali i, nažalost, to je to.”
Ni Jasna, koja ima više nego dvostruko dulji staž i dvostruko veću mirovinu, ne skriva ogorčenost: “Imam 63 godine i 42 godine staža u javnoj službi sa srednjom stručnom spremom i jedan dio od 15 godina s visokom stručnom spremom. Mirovina mi iznosi 670 eura i od toga mi uzmu i porez. Pa vi sad recite je li to zaslužena mirovina za toliki staž, bez dana bolovanja. Jako sam razočarana, a vi pišete o nekakvim ciframa koje su meni nerazumljive i ne znam na koga se odnose.”
Cvitko ide korak dalje i otvoreno proziva državu: “Žalosno je da sa 41 godinom staža, bez dana bolovanja i s VSS-om, prema izračunu REGOS-a imam mirovinu u visini 970 eura. Napominjem da sam 31 godinu kao privatnik plaćao mirovinsko i zdravstveno te da sam isto tako štedio. Mogao bih se državi zahvaliti na tih sramotnih 970 eura, za razliku od naših saborskih zastupnika čije mirovine za njihov nerad iznose daleko više.”
O čemu ovisi mirovina?
Cijela rasprava može se svesti na jedno pitanje: može li se do pristojne mirovine bez dugog staža ili bez visokih plaća? Odgovor hrvatskog mirovinskog sustava je jasan. Ne može jer staž i plaća u izračunu mirovine se ne zbrajaju nego se međusobno množe.
Mirovina se ne temelji na jednom kriteriju, nego na kombinaciji duljine radnog vijeka i visine plaće u odnosu na državni prosjek. Plaća se pritom ne gleda kao iznos u eurima, nego kao odnos prema prosječnoj plaći u Hrvatskoj u svakoj godini rada. Taj odnos stvara vrijednosne bodove, a njihov prosjek zatim se množi s ukupnim brojem godina mirovinskog staža. Time nastaju osobni bodovi; temelj cijelog izračuna.
U praksi to znači da dug staž sam po sebi ne jamči visoku mirovinu ako su plaće kroz većinu radnog vijeka bile ispod ili tek oko prosjeka. Niski vrijednosni bodovi, pomnoženi s velikim brojem godina, i dalje daju skroman rezultat. Isto vrijedi i obrnuto: visoke plaće, ako su trajale kratko ili uz isprekidan staž, nemaju se s čime umnožiti i ne mogu proizvesti veliku mirovinu.
Pristojne mirovine ostvaruju oni koji su spojili oba uvjeta: 35 ili više godina staža i iznadprosječne plaće kroz veći dio karijere, uz odlazak u mirovinu bez penalizacije. Takvih je relativno malo, ali upravo oni oblikuju sliku “dobrih mirovina” u statistikama.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
