Da je odlazak djece najbolje pretvoriti u novu avanturu, svjedoči 52-godišnja majka koja je sama otputovala na daleki odmor. Svaka nova plaža, svaki razgovor sa strancima i trenuci tišine u hotelu učili su je da život može biti jednako ispunjen i kad je čovjek sam, te da prava radost počinje tek kad naučimo uživati u vlastitom društvu.
“Na Karibe nisam planirala putovati sama, plan je bio da odem s još dvije poznanice koje su odustale. Morala sam odlučiti hoću li ići ili otkazati i obuzela me panika jer u svojim ranim pedesetima baš i nisam bila prirodni solo avanturist”, kaže.
“Uvijek sam se osjećala nervozno kad sam morala nekome prići i zamoliti ga da nas fotografira ili uputi. Priznajem i da nikad nisam sjedila sama u restoranu. Iako mogu sama brzinski pojesti sendvič, stol za jednu osobu, koji zahtijeva priznanje mog statusa konobarici, činio mi se zastrašujućim”, navela je.
Prevladavanje socijalne anksioznosti
Najradije bi bila odustala, no kako kaže silno je željela vidjeti to otočje i vodila se mišlju: sad ili nikad. Plus, imala je još jedan razlog zbog kojeg je odlučila otići i suočiti se sa socijalnom anksioznošću.
“Baš u to vrijeme najmlađa kći pripremala se za odlazak na fakultet u drugi grad pa je stvarnost nadolazećeg praznog gnijezda postala sasvim opipljiva. Shvatila sam da zapravo nemam pojma znam li biti sama, pa je ovo putovanje postalo svojevrsni probni rad za sljedeće poglavlje mog života. Najteže mi je bilo donijeti odluku, ali jednom kad sam se počela pakirati, osjetila sam nevjerojatnu lakoću.”
“Prvi put u dvadeset godina moj mentalni popis nije uključivao tuđi opstanak. Ista ta sloboda pratila me i u avionu jer sam na letu brinula samo o sebi. Mogla sam gledati Očajne kućanice i uživati u drami na ekranu bez odgovornosti za druge, što je promijenilo pravila igre”, ispričala je.
Izlazak iz vlastite sigurnosti
“Kad sam stigla, bilo je vrijeme večere. U hotelskom restoranu pitali su me koliko nas je. Kad sam rekla da sam sama, iznenadilo me što mi uopće nije neugodno. Kad je došlo jelo, nestala je i posljednja napetost. Bez potrebe za razgovorom, mogla sam u potpunosti okusiti hranu i prepustiti se iskustvu”, opisuje.
“Nakon nekoliko dana otišla sam na izlet brodom na drugi otok, s još samo četvero turista, uz posadu. Umjesto da ostanem zalijepljena za ležaljku, kao što bih učinila da sam imala društvo, razgovarala sam s ljudima na otoku i hrabro ih zamolila da me fotografiraju. Solo putovanje izbacilo me iz vlastite sigurnosti. Pokazalo mi je da i vuk samotnjak može biti društven”, kaže.
Ojačala za novi početak
Ono što se dogodilo na putovanju iznenadilo ju je. “Shvatila sam da uživam biti sama i da uvijek mogu započeti razgovor sa strancima. Moj dom uskoro će postati tih i nedostajat će mi stalno pjevanje najmlađe kćeri koje odjekuje sobama, ali zahvaljujući ovim solo danima znam da ću biti dobro. Umjesto straha, tišinu sada doživljavam kao mir”, zaključila je u razgovoru za Business Insider.
Jeste li ikada putovali sami? Kako ste se osjećali u vlastitom društvu? Što ste naučili iz tih iskustava?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
