Početkom veljače 2026. u javnost su izašli podaci analize globalne analitičke podatkovne platforme DataPulse koji su Hrvatsku smjestili na samo europsko dno po pitanju pokrivenosti troškova života s mirovinama.
Riječ je o istraživanju koje je analiziralo podatke Eurostata iz 2023. godine za 27 EU zemalja te Norvešku, Srbiju i Crnu Goru, a koje je pokazalo da hrvatske mirovine u prosjeku godišnje pokrivaju tek 60 posto troškova koje osobe potroše u starijoj dobi te smo posljednji na ljestvici po pitanju tog omjera.
Zanimljivo, samo u četiri europske zemlje umirovljenici su u plusu što se tiče tog odnosa, najbolje stoji Rumunjska čije mirovine su za 21 posto veće od troškova, zatim slijedi Češka sa 18 posto, pa onda Poljska sa 4 posto i Španjolska sa 3 posto. Na dnu, blizu Hrvatske su naši susjedi Slovenci (39 posto) i Mađari (38), a Srbi i Crnogorci imaju po 25 posto niže mirovine od troškova, piše Glas umirovljenika.
Ovi podaci analiziraju kakav je odnos visine mirovina prema onome što umirovljenici doista potroše u pojedinoj zemlji i dobar su pokazatelj ili orijentir o neadekvatnosti mirovina u odnosu na životne troškove, ali se iz njih ipak ne može izvlačiti konačni zaključak o bogatstvu ili siromaštvu umirovljenika određene zemlje.
Naime, da bi znali kako umirovljenici žive u nekoj zemlji treba uzeti u obzir i ostale izvore dohodaka koje umirovljenici mogu imati, poput viška nekretnina koje se rentaju, rad umirovljenika, sivu ekonomiju, ili npr. smanjivanje štednje, gdje osobe koje su štedile tijekom radnog vijeka u mirovini krenu trošiti tu štednju, ili pak ako su imali više nekretnina prodaju jednu i troše taj novac dok su u mirovini i slijedom toga razlike između mirovine koje primaju i novca kojeg troše mogu biti veće. Ili im pak mogu pomagati djeca koja im nadoknađuju troškove iz svojih plaća.
Rumunji ne žive bolje od Luksemburžana
Primjerice, zaključiti da rumunjski umirovljenici (+ 21 posto) žive bolje od luksemburških (- 34 posto) samo na temelju podataka o pokrivenosti troškova mirovinom bilo bi pogrešno, jer su umirovljenici u bogatijim zemljama navikli na drugačiji lifestyle (način života, navike), pa si češće priušte neke bolje i skuplje stvari poput odlaska na ljetovanje, u restorane, kina, kazališta, kupovinu odjeće, od onih u siromašnijim zemljama.
U prijevodu, luksemburški umirovljenik si može nešto priuštiti, što rumunjski ne može, pa luksemburški i više troši, ali pri tom trošenju mirovina mu nije dostatna već troši i druga sredstva kojima raspolaže, primjerice umirovljenici u bogatijim zemljama raspolažu s puno više sredstava štednje na računima u odnosu na one u siromašnijim zemljama.
Treba napomenuti kako ovo istraživanje u izračunu koristi bruto prosječne mirovine, što može stvoriti razlike zbog toga što se u raznim zemljama mirovine različito oporezuju, a u nekim zemljama, kao i u Hrvatskoj, umirovljenici ne plaćaju obvezno osnovno zdravstveno osiguranje pa bi bolji pokazatelj bio da su se uspoređivali neto iznosi. Također, u istraživanju su korišteni podaci za mirovine koje isplaćuju države i to isključivo starosne mirovine (bez invalidskih i obiteljskih), a nedostatak je i što su uspoređivane s prosječnim troškovima života svih osoba starijih od 60 godina, gdje u potrošnju ulaze svi, ne samo umirovljenici.
No, jedno je kad uspoređujemo bogati Luksemburg s Rumunjskom, a drugo je kad uspoređujemo Hrvatsku s Rumunjskom, gdje obje zemlje imaju otprilike jednak životni standard pa onda otprilike i jednak način života (lifestyle). Pa sama činjenica da Hrvatski umirovljenici moraju namaknuti čak 40 posto dodatnih prihoda uz mirovinu kako bi zadržali svoj način života prije svega upućuje na to koliko su hrvatske mirovine niske u odnosu na realne troškove, a ne da hrvatski umirovljenici imaju kvalitetniji lifestyle od rumunjskih umirovljenika.
Kako god okreneš, Hrvatska je među najgorima
Puno ispravniji način procjene vrijednosti mirovina po pojedinim zemljama je da se mirovine prilagode standardu kupovne moći (PPS) svake zemlje. Posljednji analizirani podaci Eurostata odnose se na 2023. godinu i pokazuju da je prosječna godišnja bruto mirovina EU zemalja nakon PPS prilagodbe iznosila 17.321 euro.
Prosječna godišnja (nominalna) bruto mirovina u Luksemburgu u 2023. godini iznosila je 34.413 eura, no kad se prilagodi standardu kupovne moći europskih zemalja pada na 22.817 eura, ali je i dalje najviša u Europi. S druge strane, prosječna godišnja bruto (nominalna) mirovina u Hrvatskoj iznosila je 5.570 eura, ali nakon PPS prilagodbe iznosila je 7.825 eura te smo među najgorim europskim zemljama. Iako je u Luksemburgu život skuplji nego u Hrvatskoj, kad se napravi prilagodba cijena, tamošnji umirovljenici svejedno imaju puno veću kupovnu moć od hrvatskih ili pak rumunjskih kojima je prosječna prilagođena mirovina iznosila 10.581 euro.
U nominalnom iznosu, bruto mirovine niže od hrvatskih primali su umirovljenici u Crnoj Gori (4.585 eura), Bugarskoj (4.479 eura), Srbiji (4.239 eura), BiH (3.659 eura) i Turskoj (3.377 eura). No, kad se primijeni PPS prilagodba, stvari još postaju poraznije po naše umirovljenike, jer kupovna moć umirovljenika je veća od Hrvatske i u Turskoj (8.756 eura) i u Crnoj Gori (8.078 eura) i u Bugarskoj (8.026 eura), dok iza nas pada Litva (7.676 eura), Srbija nam je skroz blizu (7.146 eura), Slovačka (7.079 eura) te BiH (6.658 eura).
S obzirom da je Hrvatski BDP po stanovniku i nominalno i realno veći od desetak europskih zemalja s ove liste, kao i da su plaće hrvatskih radnika više nego u tim zemljama, vraćamo se na zaključak kojeg predstavnici SUH-a redovito ističu u medijskim istupima, ali i na sastancima s predstavnicima vlasti na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, a to je da hrvatske mirovine ne prate standard i plaće radnika. Potonje potvrđuju i podaci Eurostata o tzv. zamjenskoj stopi gdje je Hrvatska najgora zemlja EU, jer mirovina našeg prosječnog umirovljenika iznosi tek 35 posto plaće koju je ostvarivao nekoliko godina prije umirovljenja, te smo debelo ispod EU prosjeka od 58 posto.
Nije baš sve crno
Da sumiramo, hrvatske mirovine toliko su niske da pokrivaju tek 60 posto troškova umirovljenika, imamo najgoru zamjensku stopu u EU gdje nam mirovine vrijede tek 35 posto nekadašnje plaće, te smo po kupovnoj moći mirovina također među najgorim zemljama u Europi.
Da sve ne bude tako crno, hrvatski umirovljenici, odnosno osobe starije od 65 godina su u europskom vrhu po jednom pozitivnom pokazatelju. Naime, 91 posto osoba u Hrvatskoj starijih od 65 godina živi u vlastitoj nekretnini, pa stoga ni ne moraju plaćati rentanje stana i životnog prostora.
Više od 90 posto starijeg stanovništva ima vlastitu nekretninu i u Rumunjskoj (97 posto), Mađarskoj, Litvi, Srbiji, Slovačkoj i Bugarskoj, iznad 80 posto u Sloveniji, oko 70 posto u Luksemburgu, oko 50 posto u Danskoj i Cipru, dok u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj 60 i više posto starijeg stanovništva mora unajmljivati stan. Razlika između kupovne moći između njemačkih i hrvatskih mirovina iznosi gotovo 10.000 eura bruto godišnje, ali upravo zbog činjenice što 60 posto starijih Nijemaca mora plaćati unajmljivanje stana, a tek 9 posto Hrvata, razlika u standardu je ipak manja.
No, to što stariji Hrvati posjeduju nekretnine pa se smanjuje razlika u standardu za bogatijim zemljama ne mijenja činjenicu da su hrvatske mirovine po svim parametrima preniske i da se ovakav nepravedan odnos prema umirovljenicima mora konačno promijeniti. (Igor Knežević, Glas umirovljenika)
