Nisam znao što ću sa sobom – mirovina mnoge iznenadi već prvih dana

I dok su mnogi koji su si uspjeli ispuniti dane u mirovini vjeruju da svi umirovljenici koji se vraćaju na posao imaju malu penziju od koje ne mogu živjeti, to i nije baš tako, što nam je najslikovitije opisao gospodin Miroslav (72) iz Zagreba. Umirovio se s posla vlasnika i voditelja restorana i prvi dani u mirovini donijeli su mu šok.

Cijeli sam život bio okružen ljudima, gostima i osobljem i nisam mogao odjednom od jutra sjediti u stanu i gledati suprugu kako kuha. Nisam imao naviku ni sjediti po kavama jer sam cijeli život radio i subote i nedjelje. Posve izgubljen, sjetio sam se prijatelja koji je bio u sličnoj situaciji i počeo voziti taksi pa sam ga nazvao da me uputi. Već za nekoliko dana registrirao sam se i bio na cesti. Zavolio sam ovaj posao – opet sam među ljudima, sam si organiziram radno vrijeme i ne vozim vikendima. Ovo je stvoreno za mene u mirovini”, povjerio nam je.

Šok prvog dana u mirovini

U virtualnoj grupi My Epic Retirement raspravu na ovu temu pokrenuo je muškarac koji se umirovio 1. veljače ove godine i priznao da je u šoku te je poželio čuti iskustva drugih. Opisao je da je očekivao slobodu ili olakšanje, a doživio val podvojenih emocija, osjećaj promjene identiteta i iznenadan uvid u učinak cijelog života rada i odnosa.

”Prve dane mirovine doživio sam vrlo teško – nisam se snašao, nisam znao što bih sa sobom i nisam unaprijed razmišljao što ću raditi. Još sam zbunjen, ali počinjem shvaćati da je moj život veći od verzije koju sam dosad svakodnevno nosio sa sobom i da u njemu ima mjesta za mnogo toga izvan starih okvira, od zanimacija do novih ljudi. Kako ste vi snašli?” glasilo je pitanje.

Je li posao nužno zlo ili životu daje smisao

Odgovara mu umirovljenica koja se ne tako davno također bavila istim promišljanjima i kolebanjima. ”Tek u mirovini sam se pitala zašto ljudi na posao mahom gledaju kao na nužno zlo, a na mirovinu kao da na ogromnu zdjelu lijepih, zrelih trešanja. Dobro, vjerujem da za neke i jest tako, možda za one sretnike koji imaju veliku mirovinsku štednju i vode živote ispunjene hobijima i putovanjima. Ali za mnoge je posao toliko isprepleten s njihovim životom da za njih mirovina može biti klizava staza prema lošem zdravlju, depresiji i usamljenosti”, napisala je.

Misli je završila savjetom: ”Ne treba u životu miješati ono što radite s onim što jeste. Mi nismo naš posao. Ljudi koji idu u tom krivom smjeru izgube sebe kad prestanu raditi. Pod hitno se počnite baviti nečim, počnite s običnim šetnjama. Otkrit ćete prirodu, nove ljude u vašoj sredini, um će vam se polako okretati prema drugim stvarima. Posadite peršin u teglicama, radovat će vas kd nikne. Idite pecati na rijeku, pred vama je dugo lijepo bezbrižno razdoblje, proživite ga zadovoljni”.

Životne promjene zahtijevaju vrijeme

Jedan od savjeta koji su se pojavili u grupi bio je i ovaj: ”Dajte sebi cijelu godinu da se priviknete. Vjerojatno ćete u tom razdoblju osjećati mnogo toga, ali pustite emocije da odrade svoje, slegnut će se. Samo prihvatite i nastavite ići naprijed.”

Na kraju je još jedna svježa umirovljenica napisala motivirajuću poruku: ”Ovo je jedna od najvećih promjena u životu i zahtijeva vrijeme. Svatko od nas je drugačiji pa nekima za prilagodbu treba više, nekima manje, ali uživajte u tome, stići ćete na mjesto na kojem želite biti. Samo vam jedno sa sigurnošću mogu reći – vrijeme je iznimno, iznimno dragocjeno. Sretno!”